-Priredio: Ivan Milošević
Vasojevići su uopšte pjesničkoga duha, što se vidi i po muškim i ženskim pjesmama, ali nisu muzikalni, nego dosta grubo i jednoliko pjevaju.
Nošnja. Muško odijelo čine: džamadan od crvenog sukna, čakšire od bijelog sukna, tijesne, pripijene uz tijelo, upravo kao kod Arnauta, s tom razlikom što ove nemaju na nogavicama kalpake, koji biju po člancima i imaju više gajtana i na čakširima i na džamadanu. Kapa i opanci su kao i u Crnoj Gori. Prije današnje kape nosio se fes i ćulaf. U opanke se meću nazupci, kratke čarape do članaka, kod muških obojene često crnom bojom, a kod ženskih još i šarani. Nose se povrh čarapa, ljudi rade toplote, a žene više zbog ukrasa. Navrške nose samo muški i to povrh čarapa, upravo bjelača, koji zahvataju prste i polovinu stopala. Obojeni su i išarani samo na mjestu gdje vire ispod opanaka. Pored džamadana česta je i haljina od sukna, kakvu nose Debrani, samo je ova uža i manje šarana. Iznad ovih zimi dolazi talagan ili kataran, od crna ili bijela sukna, sa kapuljom za glavu i japundža, širok ogrtač od bijela sukna sa kapuljom, a bez rukava. Na donjem dijelu tijela su poširoke gaće, pravljene od bijele uzine, debelog vunenog platna. Gaće dolaze do ispod koljena, a dalje su dokoljene do članaka i one od bijelog sukna. Kraj gađa i vrh dokoljena vežu se često izvezenim podvezama. Zimi se još nose rukavice i šalovi oko glave, a može se rjeđe naći i kožuh. Sastavni je dio odijela i silaf u koji se meću oružja (sada levori, a prije 15-20 godina ledenice i kuburi). Iz zapadnog dijela Crne Gore primaju se u novije vrijeme: džamadan sa rukavima od crvene, struka, haljina i dokoljenice od bijele i dimije od crne svite. Iz Morače se prima džoka, ogrtač od kostreti pomiješane sa vunom i kabanica, ogrtač od crnoga sukna. Da spomenem još i to da su se košulje i gaće ranije pravile od konoplje, a sada je preotelo maha kupovno platno.
Žensko je odijelo, kao god i muško, dvojako. Starije i novije, poslednje je primljeno sa zapada. Staro, koje se gotovo i izobičajilo, sastoji se iz ovih djelova: košulja, većinom od konoplje, izvezena na prsima; haljina od bijela sukna, dugačka do članaka, porubljena s preda, s krajevima, koji se ne mogu sastaviti. Haljina je išarana na prsima crnom svitom. Po haljini dolazi pojas, a ispod njega se umeće iram, koji pokriva do nogu porube od haljine. Iram je kecelja od crne vune, svuda unaokolo išaran gajtanima i sviradom ili koncima razne boje. Povrh haljine dolazi zubun, kraća i šira haljina bez rukava, po prsima, oko ramena, od vrata, niz pleći i po dnu izvezen i išaran crvenom svitom. Još su namještane oko ramena kite završene đinđuhama razne boje i veličine. Kosa je pletena u vitice. Vitice su dvije, spuštene niz prsi, posuvraćene tako da pored obraza do ispod grla ostanu po dvije široke vitice, na koje su privezivani galijeri. Na glavi je nošena bijela ili crna krpa. Sem toga su se nosile i oblaje, izvezene košulje od vune. Još su žene nosile o kuku, o sindžiru britvicu, mašice i strizu, išaran komad sukna za skidanje kotlova.
Novija je nošnja ista ona koja se može vidjeti na Cetinju i u Podgorici, kao: jaketa (žaket), od razne materije, raša (suknja), futo (kecelja), zubun od sukna ili svite, krpa na glavi, razne boje, u žalosti crna. Uporedo preotimaju mah i kondure (cipele). Pod čarapama se razumijevaju samo ženske čarape, dokle se muške čarape zovu bjelače.
(nastaviće se)