Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije služio je na praznik Svetog Pantelejmona i Svetog Klimenta Ohridskog, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Samogradu kod Bijelog Polja, a čiji je hram posvećen ovim velikim ugodnicima Božjim. Vladici je u prazničnom bogosluženju sasluživalo sveštenstvo i sveštenomonaštvo Eparhije, a u liturgiji je prisustvovao veliki broj vjernika iz ovog kraja.
Govoreći o Sv. Pantelejmonu, velikom mučeniku i iscjelitelju, koji je svoj život žrtvovao za Gospoda, kao i o Sv. Klimentu Ohridskom, čiji spomen naša Sveta Crkva slavi takođe 9. avgusta, vladika Joanikije je rekao:
- Danas se slavi Sv. velikomučenik Pantelejmon, iscjelitelj, njega molimo da nas iscijeli od različitih naših slabosti i neduga, prije svega, od duševnih slabosti i neduga, od malovjerja, sujevjerja, grehova, tame, mraka koji se uselio u naše duše, da ih Božjom silom, od Boga izmoljenom, progna iz naših duša i naših srca, da se naše biće osvijetli pravom, istinitom vjerom i obasja Božjom svjetlošću, jer nam prvo treba iscjeljenje duše, a zdrava duša daće zdravlje i tijelu. Danas proslavljamo i Svetog Klimenta Ohridskog, slovenskog prosvjetitelja, ne samo Makedonije, nego svih Slovena i svih slovenskih naroda. Slovenski pravoslavni narodi imaju zajedničke učitelje, zajedničko pismo, zajedno su primili svetu vjeru pravoslavnu, zajedno su napredovali u toj vjeri, imaju zajedničku istoriju i kulturu. To treba da shvatimo i nešto naučimo, da znamo za svoju istoriju i za svoje korijene – rekao je vladika Joanikije, napominjući da se u našim školama malo uči o Svetim Kirilu i Metodiju, o Svetim slovenskim prosvjetiteljima i učiteljima, o tome kako smo napredovali kroz istoriju do Svetog Save i Nemanjića.
To se, istakao je on, namjerno zapostavlja da bi narod ostao bez korijena, a onda sa njim svako može da vlada, da bude narod za upotrebu, a ne narod koji će biti svjestan sebe, svoje istorije i imati svoje dostojanstvo.
Episkop je, govoreći o drevnom Samogradu, rekao da je to slavno i sveto mjesto, oznamenjeno mnogim svetinjama. Međutim, ako bismo samo zamišljali kakav je Samograd bio kada su ovdje postojale dvije slavne carske zadužbine sa mnoštvom drugih zdanja, a nijesmo u stanju da sagledamo šta Samograd treba da bude u budućnosti našoj i naših nasljednika, onda, po vladikinim riječima, nemamo pravu sliku Samograda
- Svetinja uvijek vapije da se obnovi, vapije za svojim narodom, da se oko nje okupi, da zacijeli njene rane. Narod to osjeća kao dug i, evo, hvala Bogu, u našoj užoj otadžbini Crnoj Gori i svim srpskim zemljama, obnoviše se mnoge svetinje. To, ponajviše, obnovi srpski narod bez ičije pomoći, sam narod sa svojim sveštenstvom, kao što to mi u Crnoj Gori radimo. Pošto stojimo na svetom mjestu, svako od nas, draga braćo i sestre, treba da shvati šta znači stajati na svetom mjestu. To je izuzetna i velika povlastica. Svi vi koji ste danas došli uložili ste svoj trud, svoju volju, odredili ovaj dan da dođete na Samograd, ali, budite sigurni, da je i velika povlastica za vas što vam je Bog dao priliku da danas dođete ovdje, da se zajedno Bogu pomolimo na svetom mjestu, da pogledate svojim očima kako iz zemlje izranjaju sveti temelji i kako se svetinja polako projavljuje ovdje, a to znači da se ona obnavlja, ona i nas obnavlja – rekao je episkop Joanikije.
Naglašavajući da je mjesto na kome stoje imalo podginutu crkvu prije raskola, vladika ističe da bi upravo zato svi trebali biti svjesni istih korijena kazao je vladika. Dodao je i da srpski narod treba biti zahvalan prvim hrišćanima koji su podigli ove svetinje i da ovdje bude saborno mjesto za sve koji žele da dođu i naslade se duhovnim bogatstvom Samograda.
- Izranja svetinja iz dubina zemlje da nas obnovi, da nas prizove k sebi da se vratimo vjeri, da se naučimo vjeri, a to znači da se naučimo poštenju, redu, poretku, poštovanju svetinje i bližnjega svoga, ljubavi međusobnoj. To znači obnova svetinje. Obnoviti svetinju ne znači samo obnoviti zidove, nego znači obnoviti sebe. Ništa nam ne znači ako bismo zidali kule i gradove, a da to ne izazove promjenu u našoj duši, da se i mi kroz to ne oplemenimo. To je prizvanje i to nam treba- zaključio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop Joanikije.
U čast hramovne slave prlomljen je slavski kolač, a nakon toga održan je i prigodan crkveno-narodni sabor.M.N.