Na planini Bjelasici nekad je bilo puno katuna. Na sjevernu, bjelopoljsku stranu na desetine stočara izdizalo je sa svojim stadima. Sada je slika sumorna, sve je manje i stada i stočara... Najavljena ulaganja u bjelopoljsku stranu Bjelasice, kroz kapitalni državni budžet, ulivaju nadu da će se stanje popraviti.
-Ovaj kraj godinama je bio zapostavljen. Ni svjesni nijesmo bili šta imamo na ovom području. Prelijepi obronci planine izazovni su za sve koji žele da uživaju u netaknutoj prirodi, ali i u snijegu kojeg ima u izobilju. Zato ohrabruje sve ovo što se dešava kad je u pitanju otvaranje naše strane Bjelasice-kaže Hadži Dragiša Jeremić, predsjednik Mjesne zajednice Ravna Rijeka, koja je smještena u podnožju planine.
Prema njegovim riječima, prvi koraci su napravljeni. Asfaltirana je jedna trasa puta i počela je izgradnja mosta od magistrale prema Ravnoj Rijeci i Majstorovini, odnosno ka putu na ovu planinu.
-Možda ovo podstakne ljude da počnu da se vraćaju na planinu i da stočari ponovo sa svojim stadima izdižu u katune. Narod koji ovdje živi ima šta da ponudi kad je u pitanju organska hrana. Treba da pokažemo naše tradicionalno gostoprimstvo-kazao je Jeremić, dodajući da su poslednje godine bile preteške za žitelje Bjelasice, koji su se mogli izbrojiti na prstima dvije ruke.
-Smatram da će se na ovaj način Bjelasica otvoriti ne samo za turizam, već i za intenzivnije bavljenje poljoprivredom. Ubijeđen sam da će se stočari vratiti na Bjelasicu i da će oživjeti poljoprivreda na ovim prostorima- smatra Jeremić.
Veljko Dragović, domaćin iz Crnionice, sa sjetom se prisjeća srećnijih vremena, kada su njegovi stari gazili po bjelasičkim bespućima. I ništa nije bilo teško, iako je trebalo gotovo dan i noć hoda da sa stokom stignu do katuništa na blizu 1.700 metara visine.
-Naš katun postoji više od pola vijeka, a prema kazivanju predaka u blizini je bilo stanište-katun kaluđera po kome je i mjesto nazvano Kaluđerski do. Inače, katuni su u neku ruku bili i tradicija i mnogima su predstavljali izvor egzistencije. U njima se živjelo od prvih dana proljeća sve do kasne jeseni. Žamor koji je dopirao sa svih strana remetio bi planinsku tišinu i odavao stvarnu sliku života. Bilo je prelijepo u ovim krajevima - priča Dragović i dodaje da su na katuništa izlazili pastiri- domaćini sa stokom iz Bojišta, Cerova, Jabučnog, Ravne Rijeke, Majstorovine...
Kaže da se sve više zagovara planinski turizam čime bi, kako navodi, bio doveden u pitanje opstanak katuna. Ističe da ga je ohrabrio početak izgradnje puta.
-Ranije je bilo puno obećanja, a sad se prvi put konkretno krenulo u radove.
Neće valjda ovi katuni nekome zasmetati. Njihov opstanak svakako bi igrao značajnu ulogu u turističkoj ponudi planine, te bi o tome nadležni trebalo da povedu računa. Nije dovoljno samo napraviti put i stalno ponavljati da treba otvoriti Bjelasicu. Neophodno je obezbijediti i svu prateću infrastrukturu, kao što se to radi u savremenom svijetu. Pritom treba voditi računa o tome da se sačuvaju tradicija i običaji svojstveni ovom području - smatra Dragović. Predsjednik NVO „Eko Bjelasica“ Pavle Orović kaže da je sve manje onih, prvenstveno mladih koji žele da se na planini bave stočarstvom ili planinskim turizmom.M.N.
Nedostatak vode gorući problem
-Sigurno da je gorući problem nedostatak vode za osnovne potrepštine, a kamoli za stoku. Za pohvalu je to što je gradonačelnik Aleksandar Žurić za najugroženije katune obezbijedio cisterne. Time je spasen stočni fond na planini. Ukoliko bi se pomenuti problemi riješili, stvorile bi se pretpostavke za otvaranje Bjelasice u poljoprivrednom, a samim tim i u turističkom smislu. Prirodnim ljepotama kojima Bjelasica raspolaže malo koja planina se može podičiti. Počeli su radovi, zato sam i veliki optimista- kazao je Orović.