Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Kobni hici ispred stana * Lekić: Danilovića isključiti iz stranke Danilović: Lekić izgubio kompas, izgubiće i na skupštini * Opet uvrede i incidenti * Kum nije dugme, ali jeste senator DRI * Kobni hici ispred stana * Moskva da spremi bolan odgovor SAD * Živa dosada
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 27-07-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MIODRAG MARTINOVIĆ, ŽRTVA POLICIJSKE TORTURE :
Završni udarac su mi zadali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković i specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.

Vic Dana :)

Pričaju dva Crnogorca. Prvi kaže:
●Idem ti ja prije neki dan kad vidim gdje desetorica biju jednoga. Ja da l’ da se umiješam, da l’ da se ne umiješam, da l’ da se umiješam, da l’ da se ne umiješam...
●Ma, dobro, čoče, da l’ se umiješa?!
●Ma umiješah se, ubismo ga!



- Je li ti se sviđa moj novi ajfon?
- Da. Koliko si ga platio?
- Nisam ga kupio, dobio sam ga...
- Gdje bre?
- Pobijedio sam u trci...
- Koliko vas je učestvovalo?
- Pandur, vlasnik telefona i ja..







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2017-07-23 IZ MEMOARA GENERALA SVETOMIRA ĐUKIĆA: ODSTUPANJE SRPSKE VOJSKE 1915. GODINE (12) Iz Podgorice za Albaniju Feljton smo uradili po drugoj knjizi („Prvi svjetski rat”) „Memoara” generala Svetomira Svete Đukića, koje je izdao Medija centar „Odbrana” iz Beograda, 2014/2015. godine
Dan - novi portal
-PRI­RE­DIO:MI­LA­DIN VELj­KO­VIĆ

Ma­gla se sa­bi­ra u si­ve, tam­ne obla­ke i po­če da ro­mi­nja ki­ša. U pod­nož­ju se puk za­u­sta­vi na oba­li Mo­ra­če. Dat je du­ži za­sta­nak. Voj­ni­ci sje­de po­kraj pu­ta če­ka­ju­ći da pro­đe Drin­ska di­vi­zi­ja, ko­ja je pre­no­ći­la oko Bra­to­no­ži­ća. Na če­lu di­vi­zi­je ja­še ko­man­dant pu­kov­nik Ni­ko­la Ste­va­no­vić, ra­ni­ji moj pu­ko­var, ozbi­ljan, ću­tljiv, mu­dar, klim­nu gla­vom kad sam ga po­zdra­vio ru­kom. Iza nje­ga je na­čel­nik šta­ba pot­pu­kov­nik Pan­ta Ju­ri­šić (Pan­te­li­ja, ka­sni­je ar­mij­ski ge­ne­ral JV), lju­ba­zan go­spo­din, ši­ro­kog šu­ma­dij­skog sr­ca, pa se i on ru­ko­va sa mnom kao sa sta­rim znan­cem. Na za­če­lju di­vi­zi­je vo­zi polj­ska ba­te­ri­ja i na to­pov­skoj ci­je­vi sje­di mla­da dje­voj­ka.
Ki­ša po­če da li­je i voj­ni­ci se sklo­ni­še pod udu­blje­ne sti­je­ne, a mno­gi sto­je na pu­tu ogr­nu­ti ša­to­ri­ma. Kad ki­ša umi­nu, ofi­ci­ri i voj­ni­ci odo­še na most pre­ko Mo­ra­če i po­sma­tra­ju mut­nu ri­je­ku ko­ja ve­li­kim ta­la­si­ma pre­pla­vlju­je ka­me­nje sa ogrom­nom sna­gom.
Puk kre­nu. Po­sli­je dva sa­ta, opet plju­sak. Ko­lo­na se pri­bli­ža­va ne­kim ha­no­vi­ma is­pred ko­jih sto­je dva ofi­ci­ra u ha­ve­lo­ci­ma – ko­man­dant Tre­će ar­mi­je, ge­ne­ral Šturm i nje­gov na­čel­nik šta­ba Ž. Mi­lo­va­no­vić (Mi­lan Ž. Mi­lo­va­no­vić), mr­šav, „fan­tom ra­ta”. Voj­ni­ci šljap­ka­ju po ba­ra­ma na pu­tu i vi­še i ne bi­ra­ju su­vlja mje­sta. Kli­su­ra bru­ji od hu­ke sil­ne Mo­ra­če. Sad se ide po gru­pa­ma. Tre­ći puk se za­u­sta­vi u se­lu Zla­ti­ca, sa ku­ća­ma či­ji su kro­vo­vi od škri­lja­ca. Ne­ki voj­ni­ci uđo­še u ku­će, a ne­ki po­di­go­še ša­to­re uz ku­će i ogra­de. Na­šlo se i si­je­na za ko­nje, a pu­kov­nik na­re­di da se voj­ni­ci­ma iz­da tre­ći­na obro­ka. De­se­ti dan mar­ša, a hra­ne je po­ni­je­to sa­mo za osam da­na. A do mo­ra ima još mno­go. Na­re­đe­no je da se hra­na šte­di. „Glad­nim voj­ni­ci­ma, kao i si­ro­ti­nji, uvi­jek se na­re­đu­je šted­nja”, re­če Ivić. (...)
(2.de­cem­bar 1915. go­di­ne) Dva­na­e­sti dan mar­ša, Tre­ći puk kre­nu iz Zla­ti­ce i oko pod­ne sti­že pred Pod­go­ri­cu. Or­do­nans iz pu­ka pro­la­zi duž ko­lo­ne i sa­op­šta­va za­po­vi­jest pu­kov­ni­ka da se kroz va­roš pro­đe „čvr­stim ko­ra­kom!” Ko­lo­na za­sta da se ure­di. Voj­ni­ci po na­vi­ci či­ste obu­ću, pri­te­žu opa­sa­če oko pra­znih sto­ma­ka i is­pra­vlja­ju se. Ču se ko­man­da „na­pri­jed” i sa če­la od­je­ku­ju zvu­ci mar­ša „Na Dri­nu”, ko­ji od­je­ku­ju od va­ro­ških zgra­da. Srp­ska bje­ža­ni­ja se is­ku­plja po uli­ca­ma, gle­da svo­ju voj­sku, ne­ki pla­ču.
Iz­nad kro­vo­va pro­hu­ja austrij­ski aero­plan i ne­gdje od­jek­nu­še bom­be. Iz ko­lo­ne ni­ko i ne po­di­že po­gled. U va­ro­ši tek ta­da zvo­na po­če­še ogla­ša­va­ti opa­snost. Je­dan top na ivi­ci va­ro­ši otvo­ri va­tru, ali se ras­cvje­ta­va­nje šrap­ne­la vi­dje­lo da­le­ko iza aero­pla­na, ko­ji na­pra­vi krug i uda­lji se.
„Ka­da je nad Pod­go­ri­com le­tio pr­vi aero­plan, svi Cr­no­gor­ci iz­va­di­li re­vol­ve­re i pu­ca­li na nje­ga. Ali kad jed­na bom­ba po­bi de­se­tak lju­di i mno­ge ra­ni, Cr­no­gor­ci od ta­da na pr­vi znak zvo­na tr­če u po­dru­me, u ko­ji­ma je sko­či­la ci­je­na”, pri­ča po­ruč­nik Du­kić.
U Pod­go­ri­ci je mi­li­o­ner na­šao so­bu za ve­li­ke nov­ce, jer je na­va­la od bje­ža­ni­je bi­la stra­šna. Svi­jet je spa­vao po uli­ca­ma, ko­ša­ra­ma, uz plo­to­ve, pod ša­to­ri­ma. Ov­dje ne­ma ja­ke zi­me ni sni­je­ga zbog bli­zi­ne mo­ra. Mi­li­o­ner i Ne­šić izi­đo­še da po­tra­že i ku­pe hlje­ba, še­će­ra, ča­ja i ka­fe. U glav­noj uli­ci ugle­da­še Ma­šin­ku, ko­ja im pri­đe.
„Mi smo od­stu­pa­li opet sa na­šim sta­rim ko­mor­dži­ja­ma. Do­bri lju­di, pri­mi­li su sa so­bom i jed­nog ra­nje­nog i iz­ne­mo­glog po­ruč­ni­ka Ni­ko­li­ća, ko­ji bi bez nas ostao i umro na pu­tu. Ali oca ni­je­smo na­šle i lu­tam ovu­da po cio dan i ras­pi­tu­jem se.” Iz apo­te­ke je iz­la­zio po­de­be­li go­spo­din u po­ha­ba­nom odi­je­lu, ka­kvi sad iz­gle­da­ju svi Be­o­gra­đa­ni, i kad ugle­da Ma­šin­ku, pri­đe, pru­ži joj ru­ku i re­če: „Pri­mi­te mo­je sa­u­če­šće za do­brim ocem, ko­ga su Ar­na­u­ti ubi­li. Vi­dio sam ga mr­tvog na pu­tu”.
Ma­šin­ka pri­mi ru­ku, u pr­vi mah ne shva­ta­ju­ći o če­mu on go­vo­ri. Za­tim osje­ti da se sve vr­ti oko nje. On­da se od­jed­nom sta­de lu­dač­ki smi­ja­ti i od­ju­ri me­đu svi­jet ko­ji se bje­še zgo­mi­lao na uli­ci.
Od Pod­go­ri­ce do­bar auto­mo­bil­ski put vo­di za Plav­ni­cu, pri­sta­ni­šte na Ska­dar­skom je­ze­ru. Dru­gi put vo­di za Tu­zi. Do­tle je do­sta do­bro, ali po­sli­je pre­la­zi pre­ko Ka­stra­te Ho­ti, gdje je bi­la po­gi­bi­ja srp­skih ma­lih to­var­nih ko­nja. Pr­vim pu­tem su upu­će­ni bo­le­sni i ra­nje­ni i vi­ši šta­bo­vi, ko­ji su se po­tom pre­vo­zi­li la­đi­com do Ska­dra. Dru­gim pu­tem upu­će­ne su tru­pe.
Tre­ći puk kre­nuo je od Pod­go­ri­ce ka Čat­ki­šu, gdje je pre­šao pre­ko mo­sta na uskom za­li­vu, ogran­ku Ska­dar­skog je­ze­ra. Oda­tle se put pe­nje na ka­me­ni­ti pla­to Ho­ti, ko­ji ne pre­la­zi vi­si­nu nad je­ze­rom vi­še od 100-150 me­ta­ra, ali je taj pro­stor od de­se­tak ki­lo­me­ta­ra za Srp­sku voj­sku bio naj­te­ži dio pu­ta u ci­je­lom od­stu­pa­nju.
(KRAJ)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"