- Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Pobjede na Martinićima i Krusima (1796. godine) učvrstile su nezavisnost Crne Gore i potvrdile i opravdale pozitivan odnos ruskih vlasti prema istovjernom narodu. Kad je čula za pobjedu Crnogoraca nad Turcima, Katarina II je darovala vladiki Petru Cetinjskom skupocjenu panagiju. To se desilo malo prije njene smrti (16. novembra 1796. godine).
O tome svjedoči poslednje pismo Petra I Katarini II od 30. oktobra 1796. godine, u kojem se zahvaljuje na poklonu: „Vaš bogati dar, ukrašen dragim kamenjem, koji je poslalo Vaše majčinsko carsko Veličanstvo s iskrenom blagonaklonošću, svečano sam dobio 8. septembra 1796. godine uz veselje i sveopšte pokliče radosti i sreće pred okupljanje naše vojske za odlazak u boj protiv Mahmut-paše, Albanskog vezira, koji nas je neopravdano i podmuklo napao po drugi put ove godine, gdje je vezir i glavu izgubio“.
Završni fragment pisma je emotivan i zvuči kao zaveštanje za sve ruske vladare i do danas da zaštite porobljene narode: „Presvijetla imperatorice, pruži snažnu carsku desnicu i primi od cijelog našeg naroda najdublju zahvalnost i molbu, poslušaj plač i jauke ogorčenih i nesrećnih ljudi, spasi slaveno-srpski rod od Turskog porobljivača, kojega su okovali lancima zli i prokleti muhamedanci... i obezbijedi sebi besmrtnu Slavu...“
1797. godine je nestala kao država Mletačka republika i njeni posjedi u Crnogorskom primorju, Boka kotorska i Budva, pripali su Austriji. To je izazvalo zbunjenost među stanovnicima primorskih gradova i oni su se obratili za pomoć Svetom Petru Cetinjskom. Vladika je posjetio Budvu i okolna sela: Brajiće, Pobore i Mainu i na toj teritoriji uveo građansku upravu. Austrijski general Bradi, koji se ubrzo pojavio tamo, postavio je drugog vladiku za pravoslavce Boke. Austrijanci su htjeli da zauzmu Manastir Maine, staru rezidenciju crnogorskih mitropolita i da ga pretvore u svoju tvrđavu. Ali Vijeće naroda, koje je sazvao Petar, nije im dozvolilo da ostvare cilj. Kasnije su Austrijanci molili vladiku da im proda Manastir Maine i Stanjeviće i evo kako im je Petar odgovorio: „DA SVO OVO GOLO KAMENjE PREKRIJETE ZLATOM, NI TADA NE BI STE USPJELI DA ME KUPITE VAŠIM PARAMA... ŠTA SMO NA SABLjU DOBILI, SABLjOM ĆEMO I BRANITI, PA MAKAR PLIVALI U JUNAČKOJ KRVI DO KOLjENA“.
U Rusiji je došlo do promjene vladara, na vlast je došao car Pavle I, sin Katarine Velike, legitimni naslednik iz ruske dinastije Romanovih. Crnogorski vladika je morao da uspostavlja nanovo diplomatske odnose sa novom ruskom vlašću. 3. septembra 1797. godine Petar I Petrović Njegoš piše pismo Pavlu I i prenosi čestitke i pozdrave svoga naroda i upoznaje ga sa političkim i društvenim zbivanjima u zemlji.
1798. godine Pavle I je nagradio vladiku Petra Cetinjskog Ordenom svetog Aleksandra Nevskog, koji se dodjeljivao za izuzetnu hrabrost na bojnom polju (on mu je uručen na Cetinju 1799. godine zajedno sa drugim skupocjenim darovima). 1. maja 1798. godine Pavle I u svom pismu obavještava Petra I Petrovića Njegoša o dodjeljivanju ordena: „Poštovani gospodine Mitropolite crnogorski! Znam za Vašu vjernost Sveruskoj carevini i privrženost našoj zajedničkoj vjeri, koju ste naslijedili od vaših pradjedova i u svakom slučaju ostali vjerni njoj, naša želja je bila, da kao dokaz naše posebne naklonosti prema Vama, da Vas nagradimo odrenom našeg svetog i velikog kneza Aleksandra Nevskog za Bogougodna djela i hrabru odbranu otadžbine naših slavnih pravoslavnih predaka i zbog troga neka Vaša preosvećenost svečano primi ovaj orden, koji smo sa ovim darovima poslali i budite uvjereni da ćemo prema Vama i vašem narodu zauvijek biti blagonakloni“.
Orden Aleksandra Nevskog, kao i svi ostali skupocjeni darovi ruskog cara crnogorskom vladici danas se čuvaju u riznici Cetinjskog manastira, tu su: sandučić za čuvanje darova i pozlaćeni diskos od srebra, srebrni putir sa pozlatom, bijela kamilavka sa skupocjenim krstom od brilijanata, knjiga Stefana Javorskog „Kamen vjere“ sa carevom svojeručnom posvetom: „Od njegovog Veličanstva cara Pavla I Crnogorskom mitropolitu i nosiocu ordena Petru Petroviću Njegošu. U velikom carskom gradu Moskvi, 10. februar 1799. godine“. 1799. godine ruski car je, uvažavajući Crnogorce kao hrabar i viteški narod, odredio novčanu pomoć Crnoj Gori, koja će se isplaćivati svake naredne godine. Te nagrade i darove od Rusije crnogoski vladika i njegov narod su zaslužili, jer to je naš bratski narod, koji nam je bio uvijek vjeran, sa kojim je on tako uspješno vladao.
1798. godine Petar I Petrović je ustanovio prvo crnogorsko Praviteljstvo narodnog suda. 18. oktobra 1798. godine na Zboru u manastiru Stanjevići bio je prihvaćen prvi Zakonik, kasnije nazvan „Zakonik Svetog Petra I“. On je počinjao riječima: „U ime Gospoda Spasitelja našega Isusa Hrista“ i on je imao 33 člana, ta brojka je predstavljala godine zemaljskog života Hrista Spasitelja i bio je jednoglasno prihvaćen na Zboru na Cetinju 17. avgusta 1803. godine. Crnogorski vladika je imao svoj plan po pitanju stvaranja „Slaveno-srpskog carsta“, koji je mogao da bude početak državnog objedinjavanja svih srpskih zemalja u jednu državu. Ovaj plan je bio predložen 1807. godine caru Aleksandru I.
K R A J