Scenograf i lutkar Kijevskog lutkarskog pozorišta Mikola Danko dobio je nagradu za kreativni rad Kotorskog festivala pozorišta za djecu, za kreaciju dopadljivih, duhovitih, osvježavajućih maski u predstavi „Kako je slon dobio surlu”. Te su maske, po mišljenju Stručnog žirija, prilagođene mlađem dječjem uzrastu kome je namijenjena izvedba. U pismu koje su poslali Festivalu po povratku u Kijev, članovi teatarskog kolektiva su poručili da ih je vijest o nagradi obradovala.
„Zahvaljujemo organizatorima na gostoprimstvu, publici na pažnji i aplauzu, Kotoru na ljepoti i djeci na ljubavi i inspiraciji. Čast nam je da u ovako jakoj selekciji zaslužimo nagradu Stručnog žirija”, napisali su kijevski lutkari. Ova predstava je u Ukrajini dobila nagradu kao najbolji spektakl za djecu 2015. godine i nagradu za scenografiju.
Djeca u Kotoru možda nisu razumjela jezik u predstavi o slončetu, rađenoj po motivima romana „Mogli” Radjarda Kiplinga, ali su odlično reagovala na svaku muzičko-koreografsku scenu, primjećuje Olga Bajbak, koja je rukovodila literarno-dramaturškim dijelom predstave, te dodaje da nije bilo moguće da publici priušte titlovani prevod, zbog toga što Kotorski festival ne koristi titlovanje, ali su oni imali pripremljen prevod na engleskom jeziku. Nastup na ovom festivalu im puno znači, jer ukrajinska lutkarska škola se odlikuje kvalitetima različitim od zapadno-evropske škole. Oni koriste sve moguće vrste lutaka, a osim za djecu i mlade, rade i za odrasle.
– U svom radu trenutno prihvatamo mnogo toga od zapadne lutkarske škole, a i oni dosta toga preuzimaju od nas. Na primjer, u našoj teatarskoj školi obavezno se izučavaju svi sistemi lutaka, svaki student, da bi dobio diplomu, dužan je da nauči da vodi veliku lutku, marionetu, male lutke različitog tipa. Svake godine iz škole izlaze studenti sa određenim sistemom lutaka, studije traju četiri godine (bečelor sistem) i još godinu za magistraturu, kaže reditelj predstave Mihailo Uricki, profesor na pomenutom fakultetu. On je lani u Poljskoj dobio nagradu kao najbolji režiser za lutkarsku predstavu za odrasle „Oskar”. Uricki ističe da je lutkarski teatar prvi teatar u koji mali gledaoci dolaze, te da ima veliku ulogu u njegovom vaspitanju i odrastanju.
- Ako zavoli teatar lutaka, on će potom otići i u dramski teatar, otići će u operu i on će voljeti pozorište. Možda će stremiti umjetnosti i proučavati je, baviti se njome, to mnogo znači, kazao je Uricki za Dan. Ističe da se njegovom kolektivu dopao spektakl italijanskih kolega „Dnevnik ružnog pačeta”, a imali su priliku da na Ljetnjoj sceni pogledaju i predstavu „Djeca kapital” Petra Pejakovića. Poznato mu je da su vrlo dobar reditelj Ibrahimov, ruski umjetnik koji živi u Pragu i umjetnica Ljudmila Konstantinova, koja živi u Minhenu, u Podgorici postavili komad „Priča o ribaru i ribici”, prema priči A. S. Puškina. Na naše pitanje da li bi prihvatili studente uz Crne Gore, s obzirom da kod nas takve studije ne postoje, Uricki kaže da je to moguće u saradnji sa Nacionalnim univerzitetom Teatra, filma i televizije u Kijevu, gdje postoji katedra za lutkarstvo. U Ukrajini ima nekoliko festivala lutkarskih pozorišta, nedavno je završen onaj u Lvovu, a u jesen će biti festivali u Harkovu, Užgoradu i Kijevu,pa je i to prilika da se predstave iz Crne Gore igraju u Ukrajini.
Položaj lutkara u Ukrajini, kaže Uricki je na „dovoljno visokom nivou, ali da oni hoće još više i još bolje, jer „nikada nisu zadovoljni”. Ukrajina ima mnogo lutkarskih pozorišta koja rade predstave za mlade i za odrasle i svako od njih se na svoj način bori da privuče pažnju gledalaca.
M.D.Popović
Porodica lutkara
– Lutkari nisu „normalni ljudi” u pozitivnom smislu, oni su entuzijasti, to je posebna porodica u teatru, a to je oduvijek bilo tako. Kada odeš u neki strani grad i nikoga ne znaš, ali odlaziš u tetar lutaka i kažeš: „Ja sam lutkar”, uvijek će sve biti OK, jer mi smo porodica, dobro poznajemo jedan drugoga, podržavamo se, dajemo predstave u raznim gradovima, postoji umjetnička razmjena među nama,kaže Uricki.