-Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Odmah poslije tog pisma carica Katarina II poslala je gramatu g. Petru I Petroviću Njegošu i cijelom crnogorskom narodu, o čemu svjedoči adresa na koju je upućena gramata. Gramata je poslata 14. marta 1788. godine na sledeću adresu: „Preosvećenim mitropolitima i drugim arhijerejima i cijelom sveštenstvu, plemenitim, dostojanstvenim i nama dragim i odanim upraviteljima, načelnicima, vojvodama, kneževima, gospodi sa dvora i svim građanima slavnih i hrabrih Crnogoraca i drugim istoplemenicima. Moja carska naklonost“.
U gramati se opet pojašnjavaju okolnosti, zašto se Rusija obratila za pomoć crnogorskom istovjernom narodu: „Vama je već poznato kako nas je na podmukao i krajnje bezobrazan način izazvao nepomirljivi neprijatelj našega Krsta Božijega da krenemo u rat protiv njega i da smo bili prinuđeni da branimo našu Pravoslavnu crkvu i osvetimo povrijeđeno dostojanstvo naše carske krune i napadnemo neprijatelja i sa kopna i sa mora svim snagama“.
U gramati se navode i razlozi od više važnosti: „Očekujemo pomoć od hrabrih Crnogoraca i ostalih istovjernih naroda, koji su odani vjeri Pravoslavnoj i privrženi Sveruskim samodršcima, koja se ispovijeda u cijelom carstvu i koja je poznata u cijelom svijetu, posebno iz vremena slavnog i besmrtnog cara Petra Velikog, obzirom da smo se uvjerili u odanost vašeg naroda“.
U gramati piše i ovo da „u očekivanju dok stigne naša flota i vojska u Sredozemno more, pod Glavnom komandom našeg admirala Grejga i primakne se granicama našega neprijatelja sa ciljem da ga porazi i oslobodi hrišćanski narod od Agarjanskog ropstva i obezbijedi slobodu i bezbijednost onim, koji su do sada pokazivali hrabrost, koju su naslijedili od svojih predaka, u borbama protiv neprijatelja, „suvozemnim putem“ poslat je u Italiju general-major Zaborski.
Sačuvane su tri kopije ove gramate u AVPRI u fondu „Veze Rusije sa Crnom Gorom“ i svaka od njih je potpisana (zavizirovana) od strane kancelara grofa Ivana Ostermana. U odjeljku br. 2 kopija je tačno prepisana sa originala, plan teksta je „albumski“ i na kraju naglašeno: „Ovo je svojeručno potpisala Njeno Veličanstvo carica Katarina“.
1. avgusta 1788. godine Petar I Petrović Njegoš, u znak zahvalnosti, poslao je odgovor Katarini II: „Gramata, koju je Vaše carsko Veličanstvo poslalo meni i mom narodu, obradovala je i ispunila radošću mene i cijeli moj narod, zato što iskreno brinete o nama. Odanost prema Rusiji sam naslijedio od mojih prethodnika i sačuvao je u sebi, koja se sve više rasplamsava, kad god pomislim na našu zajedničku vjeru i srodnost Rusa sa nama. Crnogorski vladika nastavlja: „uvijek se sjetim naše slavne i čuvene dobrotvorke, nedostaju mi riječi da opišem to šta osjeća moja duša u ovom trenutku i moj jezik je protiv moje volje zaćutao...“ U pismu je posebno naglasio njenu ocjenu iz gramate o njegovom upravljanju državom. Na kraju pisma, koje je Petar I Petrović svojeručno napisao, stoji: „Ja i moj narod smo zahvalni i pokorni Vašem carskom Veličanstu za Vašu brigu o nama i željno očekujemo pomoć, čvrsto vjerujući u to, kao pastir stada Hristovoga, i ponizno moleći Vaše visoko majčinsko milosrđe...“.
Veoma je interesantna, kao koloritni dodatak pismu Petra I Petrovića, poslanica crnogorskih „glavara“ od 22. decembra 1788. godine Katarini II, u kojoj je u izobilju upotrijebljen srpski dijalekat i pravopis: („Na tolike gramate i manifeste, koisu prislati k nama u Crnu goru, črez poslanih VAŠIH oficerov. Mismo bili verlo dovoljni i radi, ma kogasmo preće mi prosili, sada i opetb prosimo, koga svimi edinodušno želimo imati meć nama; našega knjaza Sofroniju Jogovića, koise sada nahodit tamo pri VAŠEM Dvore. Koi može učinitb svamo u naše strane velika dela radi VAŠEGO IMPERATORSKAGO VELIČESTVA. Potom mi znamo šćo estb on verlo razumen i pošćen; a nama mnogo ljubim po radi negove visokofamilije Jogović. A kosuga nov nizi ljudi podli tamo obnosili, besčestili i hulili nespravedlivo i bezdušno, koee nam izvesno bilo mnogimi prihodjašćimi ovamo, za koee nam mnogo žao, na takvo hulovne zlobnihi ljudej. A šćo on knjaz Sofron može učinitb ovamo s nama: to nikto drugoj nemože s nama kako on; priznaje naše naravi i sve običae i zelo nas ljubit, i naše otečestvo“.) „Tolikim gramatama i poslanicama, koje ste nam poslali u Crnu Goru po vašim oficirima mi smo se obradovali i bili veoma srećni i zadovoljni. Za koga smo prije molili, sad opet molimo i svi jednodušno želimo da bude među nama naš knez Sofronije Jogović, koji se sada nalazi tamo na Vašem dvoru. On može da napravi u našoj zemlji veliko djelo za Vaše carsko Veličavstvo. Zatim nam je poznato da je on veoma pametan i pošten i mi ga mnogo volimo zbog njegove visokopoštovane porodice Jogovića. Podli ljudi su tamo pronosili lažne priče o njemu, sramotili ga i kaljali mu obraz bezdušno i nepravedno, sa čime smo bili upoznati od onih, koji su dolazili ovamo, zbog čega nam je mnogo žao što su ga sramotili ti zlobni ljudi. To šta može da uradi knez Sofronije ovamo kod nas, to niko drugi ne bi mogao sa nama kao on. On poznaje našu narav i sve običaje i mnogo voli nas i našu otadžbinu“.
NASTAVIĆE SE