-PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
Našavši komandanta puka, saopštih mu naređenje. Pukovnik Popović naredi majoru Pavloviću da sa svojim i četvrtim bataljonom pođe i da što prije izbije na Crnu čuku. Major Pavlović bio je krupan čovjek, ali je poslednjih mjeseci bolovao i veoma oslabio.
„Gospodine pukovniče”, umiješah se, „ja ću rado primiti taj zadatak”.
Pukovnik Popović prijatno se osmjehnu i odobri taj predlog klimajući glavom: „Dobro. Preuzmite komandu nad četvrtim bataljonom i krenite tamo.”
Odgalopirah ispred dva bataljona da razgledam teren. Strma staza vodila je ka Crnoj čuki i išla ivicom velike provalije. Kad je prethodnica bataljona bila na sredini puta ka vrhu i u vrhu provalije, sa desne strane se pojaviše prvi djelovi Austrijanaca i Njemaca. Išli su u pravcu provalije.
Vidjeh opasnost i nemogućnost da se provučem sa dva bataljona između neprijatelja i provalije i naredih da se čete mog bataljona razviju na mjestu gdje su se zatekle i da otvore vatru kako bi natjerale neprijatelja da se zaustavi, da se i on razvija i da primi borbu u iznenađenju. Odmah poslah ađutanta da izvijesti pukovnika i da pukovnik izvijesti komandatna divizije da sa druge strane provalije pošalje koju drugu jedinicu.
Pukovnik Terzić je primio izvještaj, odobrio moj postupak i naredio da jedan konjički eskadron s druge strane ode i zauzme Crnu čuku. Eskadron je izvršio taj zadatak i ubrzo se pojavio na čuki.
Sa svoja dva bataljona upleo sam u borbu neprijateljev odred jačine puka pješadije i diviziona artiljerije i vodio borbu do mraka, štiteći bok divizije sa te strane.
Noć je prošla u miru. U zoru drugog dana dođe na konju pukovnik Popović da obiđe moj položaj. Stajao sam kod drveta i kad spazih pukovnika izađoh mu na raport i objasnih situaciju trupa. Nekoliko puščanih metaka prozvižda iznad naših glava i pukovnik vidje da se vodi ozbiljna borba na toj strani.
Rano ujutru neprijateljeva artiljerija otvori vatru na naše položaje. Crni, ljubičasti, žuti dimovi rasprsnutih šrapnela cvjetali su iznad položaja. Imalo je granata koje tri puta eksplodiraju prilikom udara u zemlju. Sve je to ostavilo neprijatan utisak na naše planince. Iza debelog drveta bio je postavljen telefon i kraj njega dva vojnika, telefonista Vlasto i jedan đak narednik.
U jednom trenutku četiri strašne eksplozije prolomiše se iznad naših glava i četiri crna oblaka nadnesoše se kao aveti iznad drveća. Telefonista Vlasta, koji je cijele noći bio na telefonu, zadrijemao je i glava mu se pomolila iza drveta. Parče granate ga je udarilo u glavu i njegov mozak se rasuo po ledini. Đak narednik je, ranjen, puzao na rukama prema vatri i kada je naišao na vatru, ne znajući, stavio je ruku u žar. Imao je tup izgled i ništa nije osjećao. Bio je teško kontuzovan. Da ne bi legao u vatru, viknuh da ga trubač uhvati i skloni. Ubrzo je izdahnuo ne dolazeći svijesti. Na nogama nove cipele, a kovrdžava kosa pokrivala je njegovo blijedožuto lice.
Efekat ovog plotuna bio je porazan i svi se pripiše iza debelog drveća. U tako strašnom položaju pojavi se preko ledine ađutant Lević, koji je išao lagano i nemarno se klatio. Ja mu povikah da se brzo skloni iza hrasta, očekujući novi plotun, ali on nemarno leže na čistini. To nas sve ohrabri. „Položili ste ispit”, viknuh iz zaklona.
U šumi, blizu sela, začu se kuknjava žena. Jedna granata ubila je dječaka od šest godina i po selu nasta lelek. Pred noć stiže naređenje da se trupe lagano povuku sa položaja i one u redu odstupiše.
Drugog dana ujutru grupa oficira na visu iznad Barbatovca dogledima posmatra kako u daljini kolone Austrijanaca i Njemaca maršuju u susret bugarskim kolonama, koje idu poprečnim putem od Prokuplja. Srećom, Treća armija se već bila izvukla iz teške situacije. (...)
U Prištini se slegla masa izbjeglica. Trupe različitih jedinica prolaze. Vojnici se razišli po varoši i kupuju šta nađu. U varoši je odsio stari kralj Petar I. Narod govori da kralj neće da odstupa, ostaje sa narodom.
Oko podne dva luksuzna automobila dođoše u varoš. U jednom je predsjednik Vlade Pašić, a u drugom njegova uža pratnja. Automobili se zaustaviše pred zgradom u kojoj je odsio kralj. Na ulazu Pašića dočeka kraljev ađutant Todorović i uvede sijedog državnika.
(NASTAVIĆE SE)