Festivalsko „Veče za djecu u ljudima i ljude u djeci”, čiji je gost bio pisac Ljubivoje Ršumović, obilovalo je vedrim raspoloženjem, toplim emocijama i smijehom, jer je bard dječje poezije podsticao mališane da brzo, precizno misle i odgovaraju na njegove „fore i fazone”, kazivao svoje kultne stihove, naučio publiku da pjesma mora da ima i „utilitarnu vrijednost” i da bude korisna, te se osvrnuo na svoje djetinjstvo i odrastanje. Himnu „Djeca su ukras svijeta” pjevali su stojeći i publika i Ršum, a vokalno instrumentalni duo „Galioti” izveli su njegovu pjesmu „Idemo u Afriku”. Kristina Kamenarović, mlada pjesnikinja lijepim stihovima je dočekala „Čika Ršuma”. Citirajući da „djecu ne donose rode, već ih rađaju majke”, rekla je da je ispunila svoj san da se sretne i razgovara sa svojim pjesničkim uzorom.
Da uživaju mogli su i odrasli, jer je Ršumović govorio i pjesme za odrasle kao što su „Bog je jedan”, „Kraj početka”, „Zar ćemo dozvoliti” i druge, posvećene njegovim uzorima i bliskim prijateljima. Odgovarao je na pitanja prof. Maje Grgurović, koja je uredno zapisala sve što su njeni prijatelji i prijateljice, djeca iz grada i oko Festivala, željeli lično da ga pitaju. Odgovarajući na pitanje da li će serijal „Fore i fazoni”, koji Ršumović vodi već 30 godina, da prati modernu tehnologiju, pa da u emisije uvedu i „tablete”, pjesnik je rekao da to zavisi od reditelja. Ršumović napiše scenario, napiše 30 pjesama koje će se pjevati u „Fazonima i forama”, to se piše ranije da bi kompozitori imali kada da komponuju, onda napiše priče...
– Pošto Vuk, moj najmlađi sin, režira to, a on je dečko koji ima i kompjuter i tablet i sve moguće elektronske spravice, on čak ima i rubriku sad u novim serijama „Fazona i fora”, rubrika se zove „Saradnici sunca”, gdje on predstavlja ljude iz istorije knjižnjvnosti, uglavnom, ali i nauke, koji dobiju titulu „Saradnik sunca” samo za jednu mudru rečenicu koja je nadživjela i njih i koja živi i dan danas, koja je aktuelna. Dok on govori o tom čovjeku, taj čovjek mu odgovara, naravno trepće i sve ostalo, to je jedna vrsta magije koju nova tehnologije pruža. Vjerujem da će to sa tabletima u budućnosti biti moderno i dobro, nemam ništa protiv tih novih čuda, jedino uvijek zamolim djecu da kompjuter, igrice, tableti, budu njihove sluge, a ne gospodari njihovog vremena, da im pomognu u ponečemu (meni služi kao pisaća mašina, a njima može posluži kad su dokoni odigraju neku igricu), a ne da „bleje” u kompjuter po cijeli dan, kad imaju nekog drugog pametnijeg posla da rade, kazao je pjesnik. Na pitanje da li bi volio da odrasta u ovo vrijeme, da sada bude dijete, Ršum odgovara: „Kad bi bilo moguće da se vratim u neko doba, volio bih da ponovo budem dijete, upravo u tom svom Ljubišu, tamo gdje sad završavam kuću i gdje ću se i vratiti da pokušam da budem ponovo dijete”.
– Uvijek kažem da je Zlatibor i Ljubiš, moje selo, zavičaj svega što sam u životu uradio, pogotovu svega što sam napisao. Čak i pjesme za djecu, a i pjesme za odrasle na neki volšeban način vode porijeklo iz tih krajeva. Kažu da se ličnost čovjeka formira u djetinjstvu, dr Jerotić kaže do treće godine, a Frojd kaže: „Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti”, a ja sam ponosan kao pjesnik što je pjesnik Vilijam Vordsfort prije 300 godina prvi rekao u svojoj poemi: „Dijete je otac čovjeka”... Kad vidim mladu majku sa djetetom, prepoznajem da li je ona svome djetetu pjevala prije nego što ga je rodila. U tom razdoblju formiraju se te sinapse u mozgu, koje pamte a da toga nismo svjesni, dijete to ne zna, pamte sve ono što se oko djeteta događa u tom najranijem djetinjstvu. Zato je zaista velika obaveza svake mlade majke da je ličnost budućih ljudi u njihovim rukama u najranijoj fazi života.
M.D.P.