Porodica Rešadije i Asima Mehovića, iz Rožaja, s teškom mukom uspijeva da preživi. Rešadija kaže da su godinama živjeli od svega 140 eura koje primaju kao pomoć za autistično dijete. Njihov budžet upotpunjavala je i nadoknada u visini od 140 eura, koju je ostvarila Rešadija kao majka troje djece.
– Kada sam čula da će mi ova primanja biti ukinuta ja sam se onesvijestila i bila sam danima na infuziji. Za mene i moju porodicu ponovo se vraćaju oni teški dani kada ćemo morati da razmišljamo kako da obezbijedimo barem jedan obrok dnevno za naše troje djece i svekrvu koja je teški bolesnik. Ne mogu da razumijem ljude koji odlučuju o ljudskim sudbinama poput moje, da mogu bez griže savjesti da nas ostave da umiremo iz dana u dan – kroz jecaje priča Mehovićeva.
Ona dodaje da su joj djeca i sa minimalnom nadoknadom bila više gladna, nego sita.
– Da nam nije pomoći dobrih ljudi i veresije u prodavnici kod našeg dobroga komšije Paja, mi bismo odavno umrli od gladi. Nadoknada za tuđu njegu i invalidnina koju prima moje dijete, nijesu dovoljni ni za ljekove. Samo jedan lijek košta 42 eura. Taj lijek često ne možemo da preuzmemo na recept jer ga nema, pa smo prinuđeni da ga kupimo. Dijete bez tog lijeka ne bi dočekalo dan – jada se Mehovićeva.
Zbog nemaštine nijesu u stanju da djetetu obezbijede uslove kakve zahtijeva autizam.
– Mislim da naše dijete sve razumije. Često je prinuđeno da sluša kojekakve priče od ljudi koji nam dolaze u posjetu, pa se rastrese i reaguje burno. Osim autizma ono boluje i od drugih, težih oboljenja što nam je dodatna briga i neprestano strepimo. Naše dijete je često na bolničkom liječenju. Neophodno je da budem i ja u pratnji, pa provodim vrijeme u nemogućim uslovima jer sam noćima i danima na stolici. Ne znam kako smo i suprug i ja uopšte živi od stresova i muke koju nosimo na plećima, ali moramo da živimo zbog naše troje djece kojima smo potrebni. U istom položaju su i dvoje naše djece koja takođe ne mogu biti zdrava jer su stalno pod stresovima usljed siromaštva koje nam dodatno otežava ionako složenu životnu situaciju – kaže Rešadija.
Mehovići godinama pokušavaju da izgrade krov nad glavom, ali zbog nemaštine posao ne napreduje.
– U kuću ponešto ugradimo ukoliko dobijemo na poklon nešto od materijala. Drugačije ne možemo da ugradimo ni jednu ciglu – jada se Mehovićeva.
Da život uvijek može biti teži uvjerili su se Mehovići kada su prije dvije godine doživjeli saobraćajnu nezgodu. Od tog nemilog događaja suprug ima posljedice.
– Od saobraćajnog udesa on se nikada nije u potpunosti oporavio. Usled posledica danas sa velikim naporom uspijeva da odradi po neki fizički posao i tako zaradi euro da se pripomognemo. Pa čak i da je u potpunosti zdrav, Asim ne bi mogao da se radno angažuje, jer je bolest našeg djeteta takva da nerijetko izgubi svijest. U tom trenutku moramo brzo da reagujemo i Asim mora da je hitno preveze u bolnicu – ispričala je Rešadija.
Iako svjesna, kako kaže, da ima gore od gorega, ipak kaže da ovo kroz šta prolazi njena porodica prava je golgota.
– Noćima ne spavam od brige i misli šta će mi donijeti novi dan i kako ću djeci i staroj svekrvi obezbijediti barem jedan obrok – kaže Rešadija.
Svi koji žele i mogu da pomognu Mehovićima, pomoć mogu uplatiti na žiro račun broj: 510080396827703655 kod CKB, na ime Rešadija Mehović.
V.Ra.
Zahvalni Veziri Ćosović
Porodica je zahvalna Veziri Ćosović, predsjednici NVO Olakšajmo život djeci sa posebnim potrebama, koja pomaže njihovom djetetu u liječenju i školovanju.
– Da nije bilo njene pomoći naše dijete bi bile u veoma teškoj situaciji – kaže Mehovićeva.