-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Stojan Novaković smatrao je da je pokretanje pitanja ustoličenja kralja Milana na bugarski presto moglo biti jedan od glavnih ciljeva misije Pere Todorovića. O želji srpskog monarha da se kandiduje na presto Kneževine čuo je i crnogorski poslanik na Porti. Georgi Valkovič je krajem januara 1887. pitao iz Carigrada da li su tačne vijesti o srpsko-bugarskim pregovorima oko izbora kralja Milana za bugarskog kneza. Istim povodom, Sava Grujić upozoravao je na to da su Rusi vrlo osjetljivi na takve znake i da ih ne treba dražiti bez potrebe. Njega je već krajem septembra 1886. ministar spoljnih poslova Rusije pitao šta on misli o mogućem kandidatu za bugarski presto.
Uprkos brojnim glasinama, malo je čvrstih tragova o pokušaju kandidovanja kralja Milana. Jedan od rijetkih dokaza koji otvoreno govore o potrebi ujedinjenja političkih snaga dviju država u odbrani od zajedničke opasnosti jeste novembarski dodatak niškog lista „Zrak”. Pisan u formi političkog pamfleta, on govori o potrebi slivanja u jedno i „pod jednom krunom” snaga dviju susjednih država. Članak se pojavio u vrijeme prolaska naročite bugarske deputacije kroz Srbiju. Ta deputacija izaslana je sa zadatkom da posjeti evropske dvorove u potrazi za mogućim kandidatom na upražnjeni bugarski presto. Cilj dodatka lista „Zrak” bio je da niškoj javnosti objasni razloge dolaska ovih odličnih gostiju. Dosta prozirnim aluzijama ukazano je na potrebu trajnijeg političkog udruživanja Srbije i Bugarske.
Posjeta bugarske deputacije srpskom dvoru krajem novembra 1886. bila je prilika da se o pitanju kandidature sazna nešto više. Tokom susreta s članovima deputacije, kralj Milan je izjavio da političkim kursem koji je bugarsko Namjesništvo zauzelo treba nastaviti i dalje. Prema njegovom mišljenju, nastavi li ono tim smjerom, mogao bi se postići i srpsko-bugarski savez. Tokom razgovora srpski kralj je pokazao spremnost da sklopi vojni savez sa Bugarskom ukoliko to prilike budu zahtijevale. U isto vrijeme, novinarski krugovi bliski Beogradu pustili su vijest da je bugarska deputacija kralju Milanu nudila stvaranje srpsko-bugarske državne unije. Treba istaći da je „Svoboda”, nezvaničan organ bugarske vlade, takve vijesti ubrzo proglasila za potpuno neosnovane.
Da li je srpski kralj zaista pokušavao da osvoji bugarski presto, ili je u planu imao neku drugu političku kombinaciju? U odgovoru na to pitanje ponovo se treba vratiti na Novakovićeve razgovore s Milanom Obrenovićem i Milutinom Garašaninom vođene početkom oktobra 1886. godine. Tokom tih razgovora, kralj je otvoreno priznao Novakoviću da je u Beču preduzeo ličnu inicijativu, prebacujući tamošnjim zvaničnicima što već nijesu isticali svog kandidata za presto. Tamo su mu, međutim, odgovorili da to ne čine upravo stoga što Rusiji žele da izbiju iz ruku takvu mogućnost. Sasvim je razumljivo da se kralju Milanu žurilo. Neizvjesnost oko izbora novog kandidata činila ga je veoma nervoznim. To je bila posledica različitih vijesti o mogućem kandidovanju crnogorskog kneza, ili njegovog zeta Petra Karađorđevića. Srpski kralj nije krio da bi u slučaju izbora jednog od ta dva ruska kandidata njegov položaj u Srbiji postao veoma neizvjestan. Pritom, kralj Milan Novakoviću nije obrazlagao da je kao glavnog kandidata za bugarski presto vidio sebe. On je jednostavno isticao da na njenom prestolu ne bi želio da vidi ruskog čovjeka.
Garašanin, s kojim je Novaković takođe razgovarao o pitanju kandidature za bugarski presto, rekao je da je to pitanje otvoreno i da na njega treba da odgovore sami Bugari. Njegove riječi bile su sledeće: kandidaciju treba uzimati kao posao bugarski, koji bi se, ako bi za rukom pošlo, u Beogradu pretresao. Iz toga proizilazi da je srpska strana stavila do znanja nadležnima u Sofiji da je za jednu takvu kombinaciju spremna, ali da nije željela da na tome naročito insistira. Time se može objasniti i docniji demanti srpskog Ministarstva inostranih djela na sve češću pojavu vijesti o namjerama kralja Milana u vezi s prestolom Kneževine. U Beogradu su smatrali da će bugarski politički vrh možda biti prinuđen da se obrati srpskoj strani ponudom i za tu mogućnost ostavljen je izvjestan prostor. Sam Garašanin spomenuo je Novakoviću da se u vezi s pitanjem izbora novog kneza u Bugarskoj treba rukovoditi politikom odškrinutih vrata.
U osnovi, plan srpskog monarha svodio se na pokušaj pariranja kandidatima koji su stajali pod uplivom Petrograda. Novembra 1886. godine, Petrograd je pred Evropu iznio zvaničan predlog da za novog bugarskog vladara bude ustoličen gruzijski knez Nikolaj Davidovič Mingrelijski. Ovaj korak ruske diplomatije, koji je veoma nepovoljno odjeknuo u Bugarskoj, svakako je veoma uznemirio i kralja Milana. Njegovi predlozi bugarskoj deputaciji vremenski se sasvim poklapaju s kandidaturom kneza Mingrelijskog. Time je moguće objasniti zašto je baš u jesen 1886. u Beogradu razvijena grozničava aktivnost u vezi s pitanjem ustoličenja novog bugarskog kneza.
(KRAJ)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.