Redak je slučaj u našoj sredini da kći nastavi dijelo svoga oca. I da o oboje, u svojem umjetničkom djelovanju, postignu rezultate svjetske vrijednosti. Slikar Uroš Tošković (jedan od najboljih crtača) otac je slikarke i grafičarke Marije Tošković, umjetnice visokog međunarodnog ugleda. I kći je kao što je otac član više domaćih i inostranih poznatih udruženja. Slikarka Marija Tošković jedan je od osnivača grafičkog ateljea „Contraprova” u Lisabonu. Prije par dana otvorena je njena 11 samostalna izložba u galeriji „Josip Bepo Benković”, koja nosi naziv „Bestijarikjum” na kojem je prikazano 30 radova.
- U izvornom smislu „Bestijarijum” je enciklopedija života, odnosno zvijeri, kako realnih tako i mitoloških, imaginarnih začudnih koje pored opisa sadrže i vjerovanja u vezi sa određenim vrstama, a kasnije prerastaju čak i u izdanja sa implicitnim moralizatorskim poukama. Vremenom, pojam bestijarijuma prenosi se i u druge sfere života i vrlo često se koristi u kontekstu opisivanja kompleksne relacije čovjeka i animalnog u njemu i svega što iz te relacije može proizaći. Tema „Bestijarijuma” ima veoma dug vijek trajanja, od antike, preko srednjeg vijeka, modernog doba do danas, u savremenom svijetu veoma je aktuelna - rekla je na otvaranju izložbe istoričarka umjetnosti Ana Ivanović.
Ona je naglasila i da „Bestijarijum” Marije Tošković na suptilan način povezje one tanane linije, isprepletane u svakom čovjeku koji se lomi između nagona i razuma – „onoga što bi iz unutarnjih dubina izašlo u sirovom obliku kao izvorna emocija i onoga što se podrazumjeva kao podobno ponašanje”.
- Njen svijet ljudi i životinja je u sinergiji, ona ne raspolučuje i ne odvaja da bi čovjek bio čovjek, a animalno u njemu nešto što treba ugušiti, sputati i sabiti. Njen čovjek je paradigma tih finih, kratkih prelaza koje suočavaju sa bestijanim prostorima u nama stvara. Iz tog suočavanja možemo doći do toga da samo kada se približimo našem unutranjem svijetu, spoznamo ga i prigrlimo, možemo biti slobodni – naglasila je Ana Ivanović.
- Drago mi je da hercegnovska publika na ovako topao način prihvatila ovu izložbu. Posjeta je više nego dobra. Pokušala sam da prenesem kompletne ideje na jedan jednostavan način. U tom dijalogu ljudskog i životinjskog pokušala sam da nađem sličnosti .Tražim granicu između ljudskog i životinjskog. Radom pokušavam da odgovorim kako čovjek gubi slobodu dok je ta sloboda kod životinje apsolutna i neizborna. Ovo je priča odnosno dijalog o slobodi između čovjeka i životinja – kazala je Tošković.
Ona je naglasila da je posvećena grafici i crtežima, a da je linija način kojim se izražava. Za svoje radove koristi crno i bijelo.
- Linija je ta koja opisuje, koja se migolji kao recimo voda koja nalazi pukotine u kamenu ona spaja ili razdvaja i tvori protipe karaktera sakupljene u radove jedne iložbe. Grafika i crtež su bogat zanat kojim upravlja mašta – kazala je ona.
Z.Š
Kćerka slikara i slikarke
Umjetnica ističe da da svoje životno opredeljenje nije mogla da utiče.
- Ja sam kćerka slikara i slikarke. Naravno da je to uticalo na mene i moj umjetnički i životni put. Imala sam sreće da me je otac Uroš učio prvom intezitetu linije i zahvaljući i njemuja sam se u nju zaljubila i dala jojneki svojsopstveni karakter svojim bavljenjem grafikom i crtežom. Pokušavam da idem svojim putem ikazujem svoju istinu. Stvaranje je okruženo vremenom, događajima, prilikama, nesporazumima, sukobima, nerzmijevanjima. Zar sve to nije jedan impuls više, posticaj bez koga se nemože? Zar to nije osnova od koje se polazi u rad, ustvaranje nečeg novog - zaključila je Marija Tošković.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.