Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” u kotorskoj galeriji Solidarnosti priredilo je prvorazredni likovni događaj - izložbu akademskog slikara Predraga Dragovića „Likovno čitanje Gorskog vijenca” kome je prisustvovao veliki broj ljubitelja likovne umjetnosti. Riječ je o monumentalnom likovnom ostvarenju i premijeri ove izložbe u Crnoj Gori. Na otvaranju izložbe Srpsko pjevačko društvo izveo je nekoliko prigodnih kompozicija, a Dragan Đurčić, sekretar „Jedinstva” je podsjetio da je izložba dio manifestacija kojim obilježavaju jubilej – 170 godina pečatanja „Gorskog vijenca”. Otvarajući izložbu arhijerejski namjesnik bokokotorski protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić je istakao da je rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, proizvelo reakciju umjetnika.
- U riznici Srpske pravoslavne crkve u Kotoru čuvaju se radovi Miće Popovića, Mira Glavurtića, Mladena Srbinovića, Petra Omčikusa, Radomira Reljića, koji su nastali u trenutku rušenja kapele na Lovćenu. Tada je Lubarda napravio monumentalno djelo „Sumrak Lovćena” po kojoj će kasnije nazvati čuveno izdanje časopisa „Umetnost”. Ovu izložbu smatramo još jednim draguljem u tom nizu. Onih dana kada je rušena Njegoševa kapela mi smo u Prčanju podigli istu takvu, samo tri puta veću kapelu Svetog Petra Cetinjskog. Prilikom osvećenja su toj crkvi poklonjeni pomenuti umjetnički radovi. Njegoš traje i inspiriše i inspirisaće dokle je svijeta i vijeka. Njegoš će preživjeti sve svoje kritičare. Hvala Predragu Dragoviću, Srpskom pjevačkom društvu „Jedinstvu” je čast što je organizovalo izložbu - istakao je otac Momčilo Krivokapić o izložbi koja će biti otvorena u kotorskoj galeriji do 28. juna.
- Moja želja je bila da izložba krene sa Cetinja, a da se završi na Kosovu. Da napravi put od Cetinja, preko Oplenca i da dođe do Prizrena i Gračanice. Međutim to nije bilo moguće, pa sam stao u red da čekam galeriju u Beogradu i to se dogodilo dvije godine kasnije u galeriji „73”, a onda iz toga u Narodnom muzeju u Užicu. Printove slika izlagao sam u Zubinom potoku i Gračanici. Slika i gledalac imaju neku svoju komunikaciju i utiču jedno na drugo. Slika se završava u glavama gledalaca - istakao je u svom obraćanju publici, Predrag Dragović.
Poznati beogradski slikar čiji su korijeni u Gornjoj Morači, kazao je za „Dan” da je izložba nastajala u njegovoj rodnoj kući dok je pazio oca na umoru.
- Nešto se nije dalo da izlažem onako kako sam ja projektovao, ali ipak mislim da je ovaj red bolji. Slušam utiske gledalaca i mislim da je tačno da se slika završava u njihovim glavama, a ne na onom mjestu gdje sam ja stavio poslednji potez. Tačno je da danas među umjetnicima nije baš popularno slikati Njegoša, ali mene uzbuđuje što sam usamljen u tom poslu i u toj priči - istakao je Dragović.
Slike nalaze put do publike i u vremenu Fejsbuka i Interneta.
- Ima mojih slika i na Fejsbuku i „lajkuju” ih. Ne znam ko su ti ljudi, kojeg su kulturnog, socijalnog položaja i kakav je njihov profil. Ne treba ništa mjeriti po ovom vremenu. Ni Njegoševo vrijeme nije bilo vrijeme stvoreno za velika djela. Isidora Sekulić u „Njegošu knjizi duboke odanosti” piše da je na Cetinju pored manastira bila jedna kuća i da se razlikovala od drugih kuća u Crnoj Gori što je u njoj gorio svit po cijelu noć. To je bilo tada za sud i osudu i mnogi Crnogorci toga vremena koji su dolazili kod Njegoša nijesu bili srećni što on piše pjesme, čita knjige i troši pare na to. Oni su zaboravljeni i ne znamo više koji su, a Njegoš će živjeti vječito - dodaje poznati slikar.
Kako je objasnio, kad ovu izložbu spakuje i vrati za Beograd, nastavlja da radi na novim skulpturama za izložbu koja će biti otvorena krajem godine u Etnografskom muzeju. Jedna od tih skulptura, „Gusle” izložena je i u Kotoru.Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.