U Zbirci pomorskog nasljeđa u Tivtu, u prisustvu velikog broja ljubitelja likovne umjetnosti, otvorena je izložba slika Gordane Tomić „Sakura će ponovo cvasti”. Riječ je o osmoj samostalnoj i drugoj izložbi ove umjetnice u Crnoj Gori. Izložena su 33 djela iz tri ciklusa slika „Sakura”, „Umijeće mira” i „Sva su mora moja” koja je premijerno prikazana kod nas.
Ona je Nikšićanka koja živi i stvara u Beogradu, po formalnom obrazovanju magistar ekonomskih nauka, a preokupacija su joj apstraktni ekspresionizam, aikido i japanska kultura. Mentor u slikarstvu joj je Slobodan Bob Tomanović, slikar s naših prostora i zen filozof koji živi u Holandiji. Sa izložbama je krenula 2014. godine, od Njujorka, a trećina slika joj se nalazi u privatnim kolekcijama širom svijeta od kojih su neke zavrijedile i međunarodne nagrade.
– Jako mi je drago i velika mi je čast što mogu da predstavim svoje djela u ovako očaravajućem istorijskom, ali i umjetničkom ambijentu. Zahvalna sam Porto Montenegru na bezrezervnoj podršci. Premijerno sam ovdje izložila ciklus slika „Sva su mora moja”. Znam da među nama ima onih koji više od mene znaju kakva mora mogu biti. Među njima je i moj otac, pa vas pozivam da kažete da li sam uspjela da predstavim sva ta različita mora koja imaju svoju ljepotu i na nas djeluju sa strahopoštovanjem, imaju svoje vile, talase, armije, kapetane – rekla je za „Dan” Gordana Tomić.
Slikarka je kroz ciklus „Sva su mora moja” željela da pokaže kakvih sve mora ima, kakva su mora i kakva mogu biti.
– Sve su slike različite, a za mene je jedna stvar zajednička. To je da sam kao djevojčica mnoga mora oplakala. Za mene su to sentimenti iz djetinjstva, dječije suze uz ono pitanje: „Kad će tata doći?”– kaže Tomićeva.
Ona dodaje da je za nju bio izazov proniknuti u to kako poimaju estetiku u drevnom Japanu i na Dalekom Istoku.
– Ona je veoma svedena, sažeta, ali to nimalo ne znači da je površna – objašnjava Gordana. Svoj slikarski talenat i sklonost ka preduzetništvu objedinila je u „Art parlamentu”, nesvakidašnjoj ideji u kojoj je spojila iznajmljivanje slika i korporativno poslovanje. Ističe da slike posebno radi za korporacijske prostore i koje iznajmljuje u saradnji sa kompanijom „Manpower Group”.
– Razgovaramo ponaosob sa svakim zaposlenim u nekoj kompaniji, o njegovim sklonostima i estetetici i na osnovu toga izrađujemo slike. Zavisno od želja korporacija slike s vremena na vrijeme mijenjamo – objašnjava Gordana ovaj neobičan i jedinstven koncept oživljavanja radnog prostora. Ima tri ciklusa slika za koje je inspiraciju našla u aikidu i mačevanju. Tu su i specalne konekcije Japanaca sa sakurom, cvijetom divlje trešnje i kultom prirode.
– Oni imaju specifičan način stilizacije života, tako da oni iz prirode uče i izvlače iz nje filozofski koncept. Ljepota cvijeta divlje trešnje je zanimljiva jer ona ujedno predstavlja i žrtvu i opomenu. To je vrsta trešnje koja ne daje plod, pa je aristokratija u drevnom Japanu to shvatala kao simbol kratkoće života i lagodnosti. Kao život samuraja koji svakog trena može da nestane kao latica sa drveta dok daje svoj život za cara i porodicu – kaže slikarka.
Izložba u Zbirci pomorskog nasljeđa Porto Montenegra trajaće čitav jun, a autorka najavljuje posebne događaje koji će svakog petka obilježiti ovu postavku.
Ž.K.
Slike vinom naslikane
U njenom stvaralačkom opusu nalaze se i „vinoreli” slike koje se slikaju vinom.
– Trenutno radim slike inspirisane crnogorskom narodnom nošnjom – kaže Tomićeva. Ona dodaje da je u tome pronašla vrijednosti koje su svojstvene za staru Crnu Goru.
– Japan je jedna od narazvijenijih zemalja svijeta, ali taj kult tradicije kod njih je veoma izražen, intenzivan i odnjegovan. Tu postoji prava paralela između starovremenske Crne Gore i drevnog Japana. Čak su nam i neke narodne poslovice zajedničke, čak i način oblačenja. Znalo se kako se oblače, u koji kimono udate žene, a u koji djevojke. Moja pokojna baka je bila meni poslednja konekcija sa starom Crnom Gorom. Pitala sam je jednom: „Koju haljinu da obučem?”. Pokazala sam joj jednu koja je bila smjerna i drugu koja je bila atraktivnija. Rekla je nešto što me je iznenadilo: „Ova je za nevjeste, a ovu nose đevojke”; ispričala je Gordana Tomić.