Do 2009. godine, kada je na Dizdarici kod Herceg Novog otvoren azil za napuštene pse, kojim gazduje Čistoća DOO, na ulicama grada bilo je 900 pasa, na čije prisustvo su se žalili građani. Zahvaljujući velikom naporu zaposlenih, na čelu sa Borivojem Bonićem, direktorom Čistoće, broj zbrinutih pasa se nakon otvaranja azila, na godišnjem nivou kretao oko 100, a trenutno brinu o 37 pasa.
-Lani je s hercegnovskih ulica uklonjeno 210 pasa, od čega je dio udomljen, a dio nažalost eutanaziran. Nerado se odlučujemo za eutanaziju, i nerijetko pse zadržavamo i preko 120 dana, van zakonskog roka. Koliko je značajan rad azila, dovoljno svjedoči podatak o broju pasa na ulicama prije njegovog otvaranja... Danas ima manje od 100 pasa, i uglavnom je to proizvod nemara vlasnika - kazao je Bonić.
Zaposleni se dovijaju na razne načine, iako kubure s finansijskim sredstvima koje im Opština Herceg Novi iz budžeta opredjeljuje u iznosu od 20.000 eura godišnje, što je daleko od dovoljnog za human odnos prema životinjama. Opštine Kotor i Tivat za rad njihovih azila iz budžeta opredjeljuju 75.000 eura. Najveći napor ulažu da pse udome, pa se procenat udomljavanja trenutno kreće između 16 i 17 odsto.
Bonić je istakao da se treba povezati s jakim NVO, koje imaju snažan prodor na inostrano tržište kada je riječ o udomljavanju pasa. Kako bi povećali procenat udomljavanja, prije nekoliko godina otvorili su sajt, na kojem svi zainteresovani mogu pogledati fotografije pasa, njihove karakteristike, starost, pasminu. Takođe, na sajtu se mogu naći i formulari za one koji žele da finansijski pomognu rad azila.
-Kad je riječ o sredstvima koja dobijamo iz budžeta, to je zaista nedovoljno. No, taj manjak od 50 odsto, koliko je neophodno da se psi tretiraju na human način, nadoknađujemo zahvaljujući pomoći naših privrednika, odnosno proizvođača mesa, koji otpatke izdvajaju za azil. Najveći trošak svakog azila je nabavka hrane za pse. Pored hrane, potrebne su i donacije u vidu veterinarskih potreba, injekcija i vakcina, zrnaste hrane… Koliko je važna finansijska potpora, svjedoči podatak da minimalni godišnji troškovi azila prelaze 44.000 eura. Mi smo jedini azil koji ima zaposlenog veterinara i koji direktno od prve faze pa nadalje isprati svakog psa, objasnio je Bonić potrebu za većim finansijskim učešćem Opštine u rad azila.K.M.
Potrebna bolja saradnja s NVO
Govoreći o saradnji s NVO sektorom, Bonić priznaje sopstvenu grešku.
-Svaka NVO je zainteresovana da radi. Iskreno, problem nije u njima, nego u nama. Mi tražimo, i moramo tražiti pomoć jakih NVO, pa neka nas i kontrolišu, ali oni imaju prodor za udomljavanje pasa u inostranstvu, što svakako treba da iskoristimo, jer nas taj dio posebno interesuje- kazao je Bonić.
Nemarni vlasnici najveći problem
Pohvale na račun rada hercegnovskog azila pljušte od Udruženja za zaštitu životinja, resornog ministarstva i brojnih inspekcija, ali građani pokazuju sve manje brige za ljubimce.
Na ulicama se sve češće vide rasni psi, koji postaju lutalice, jer su ih vlasnici ostavili, ili izgubili, ignorišući zakonsu obavezu da se pas mora šetati na povodcu.
Iz „Čistoće“ su, preko Komunalne policije, zbog toga podnijeli više prekršajnih prijava protiv poznatih vlasnika, koji su napustili svoje kućne ljubimce.
-Nedopustiv je takav odnos vlasnika pasa, da ih puste da lutaju ulicama. Najprije smo išli s upozorenjima, pa poslije i s prijavama preko Komunalne policije. Takođe, još jednom molim da građani koji imaju krupnije vrste pasa, koje spadaju u kategoriju opasnih pasa, prilikom šetnji pse drže na uzicama s propisanom zaštitom na glavi, jer predstavljaju direktnu opasnost. Bez obzira na to da li je pas dresiran, uvijek je moguće da dođe do incidenta. Uostalom i zakon to propisuje- istakao je Bonić.