-Piše: Jovo Pejović
Lažni dokazi su preplavili Crnu Goru, prilažu ih sa svih mogućih strana i adresa. Ovjeravaju ih i u Briselu i Londonu i u Vašingtonu.
Narodna poslovica kaže: „Ko laže za tebe, lagaće i protiv tebe“, a književnik Dobrica Ćosić zapisa: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga. Lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode... Lažemo stvaralački, maštovito i inventivno. A tek kako laže vlast.“ Mnogo toga što su govorili o nama bila je laž, a još više su lagali kad su govorili o sebi. Lagali su narod, da ne bi saznao istinu o njima, jer znaju da neće moći izbjeći kaznu za toliku količinu laži. Lagali su u svoje ime i u ime svojih nalogodavaca. Svijet je stvaran na lažima, a zašto i oni opstajanje na vlasti ne bi zasnivali na lažima? Mitovi o nekim „velikim“ ličnostima građeni su na lažima. Zato se istorija prije i nego se moglo očekivati od njih odrekla, kao što će se odreći i naših samoproklamovanih veličina. Koliko smo se međusobno lagali, treba da budemo srećni što se nijesmo poubijali, jer bi zajedno s nama u grob pošla i istina koja po pravilu stiže poslednja. Najveće istine su one o kojima se javno nije smjelo, niti smije govoriti, a najveće laži su one koje smo najduže i najsvečanije slavili. Slavili smo ih da bi što snažnije ubijali istinu. Mi smo kao rijetko ko u svijetu imali lažnog cara, a na krađi, prevari i laži stvorili smo državu ne po našim mjerilima, već po stranim nalozima. Nijednu važnu odluku za našu budućnost nijesmo donosili po volji naroda, pa ni ovu najnoviju o ulasku Crne Gore u NATO. Da su mogli ukloniti svjedoke svih njihovih prevara i laži vjerovatno bi ih dosad uklonili, ali su znali da je onih koji su bili protiv njihovih odluka mnogo više, a plašili su se i onih u njihovim redovima koje su silom primorali da ih podrže da jednoga dana ne progovore. Zato im na njihovu veliku žalost nije preostalo ništa drugo bez da gledaju i da se dive ljudima koji žive revoluciju. Kod njih se sve više javlja ljubomora i bijes prema vama koji se bez straha borite za slobodu. U Crnoj Gori se istina uvijek saopštavala šapatom, a laž gromoglasno. Mi smo narod koji se najviše plaši istine. Čini se da je laž postala sastavni dio našeg bića. Lažemo, jer je to svjetski i evropski trend, kažu zagovornici evropske Crne Gore. Od malih nogu su počeli učiti da lažu. Izgleda da ovdje narod najviše vjeruje onima koji najsočnije lažu. Vole to i institucije države, koje istini najmanje vjeruju, jer da bi vjerovali istini traže dokaze, a vlast se pobrinula da sve dokaze o istinama uništi. Lažni dokazi su preplavili Crnu Goru, prilažu ih sa svih mogućih strana i adresa. Ovjeravaju ih i u Briselu i Londonu i u Vašingtonu. To što je Ustavni sud Crne Gore falsifikovao izreku sopstvene odluke koja se odnosi na naknadu majkama po osnovu rođenja troje ili više djece najslikovitije govori u kakvoj državi živimo i na što je sve režim u Crnoj Gori spreman da bi krivotvorio istinu. Nakon što se sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković ogradio i izuzeo svoju podršku ranijoj odluci tog suda, da ima pravne države sve sudije koje su u tome učestvovale bile bi smijenjene po hitnom postupku. Ovako Crna Gora javno promoviše laž i falsifikate, kao najmoćnije oruđe u rukama vlastodržaca na putu ka totalnoj degradaciji svih vrijednosti koje jednu državu čine pravnom i ulazi u red onih država kojima je istina prestala da bude važna. Ovdje se otkrivene laži pravdaju štamparskim greškama kako bi se proizvođači laži sačuvali za promociju neke nove laži. Tako su lažovi postali najpoželjnije ličnosti koje se nalaze pod posebnom zaštitom države. Narodu se od laži strah uvukao u kosti, ćuti se o brojnim ubistvima i pljačkama, ćute i oni koji bi morali progovoriti. Kažu ćutali su njihovi preci, koji su sa sobom u grob odnijeli brojne istine o nama. Tako mi jedan prijatelj, prije neki dan, ispriča kako se davne 1970. godine sreo sa poznatim revolucionarom iz naše Crne Gore, kome sam se ja divio i koji je govorio svom prijatelju kako mu je žao što nije bolje iskoristio za sebe funkcije koje je obavljao. Moj prijatelj, tada student političkih nauka u Beogradu, prekori ga riječima:,,Pa zar si se za to borio?“ Stari revolucionar ga prijateljski upozori da od njega nikada neće biti dobar političar, jer ,,političar se ne postaje, političar se rađa, a ti očigledno nijesi naučio da jezik držiš za zubima’’. Dakle, lažima smo se počeli učiti mnogo ranije nego što možemo naslutiti. Dokazi o našim istinama sačuvani su u sjećanjima onih koji su se borili za istinu. Oni su dokaze prenosili s koljena na koljeno na svoje potomke, šapatom. Da nijesu tako radili, mi bismo odavno izgubili pamćenje, pa ne bismo znali ni ko smo, ni od koga smo. Oni najhrabriji su mnogo toga zapisivali i objavili. Uprkos tome što su vlasti knjige spaljivale, nijesu ih uspjele uništiti, jer bilo je dovoljno onih koji su ih prije spaljivanja pročitali i u sjećanjima sačuvali. Istine koje su zabranjivane nikada nijesu istrijebljene. One su vaksrsavane na mjestima i u vremenima, gdje se i kada se to najmanje očekivalo. Zato će se protagonisti lažne Crne Gore oburdati s lažima koje su sami proizvodili i promovisali na svoju i na sramotu Crne Gore.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.