U
selu Somina, koje pripada rejonu Gornjih Banjana kod Nikšića, petnaestak domaćinstava, koja tu obitavaju tokom cijele godine, prepuštena su maltene samo sebi. Mještani sa kojima smo razgovarali tvrde da se ne sjećaju poslednjih godina kada je neko od nadležnih došao u to selo kako bi makar dobili obećanje da će se pokušati sa rješavanjem infrastrukturnih problema. Pripadaju Mjesnoj zajednici Crni Kuk koja je od Nikšića udaljena oko 70 kilometara, i najzapuštenija je. Putevi kroz njena sela ili su makadamski, ili je u pitanju stari asfalt postavljen prije tri decenije. Kroz Sominu smo naišli i na dionice puta koje su krpljene betonom, a mještanin Ratko Orbović kaže da su seljani to sami uradili jer drugi niko i ne bi.
– Ne obećava nam se nešto posebno, izgleda da su se uvještili pa su i sa tim utanjili. Onda kad je tako ni mi se ne nadamao, a njima lakše. Poslednje obećanje iz Opštine dali su nam prije sedam-osam godina, i to da će nam asfaltirati kilometar puta, ali od toga nije bilo ništa. Taj asfalt je izgleda zalutao na neko drugo mjesto. Pošto se tom dionicom, a u pitanju je uzbrdica, više nije moglo proći, mi smo se sami organizovali i betonom zakrpili ono što se moglo zakrpiti, ispričao je Orbović.
Stariji se nekako i snalaze, istakao je on, ali kad dođu zima i snjegovi problem je za nekoliko mališana koji moraju u školu, do područnog odjeljenja u selu ili do matične škole u MZ Crkvice.
– Do Crkvica je osam kilometara i poveze ih kombi koji vozi nastavni kadar. Desi se da idu i pješke, a kad je veliki snijeg, što je ovdje čest slučaj zimi, mi ih vodimo ili ne idu nikuda dok ne okopni. Da u selu ipak ima života svjedoče upravo ta djeca, a bilo bi ih i više kada bi lokalna uprava malo na Sominu obratila pažnju. Ne tražimo ništa što nije neophodno, ali ih ovdje nema da dođu, rekao je Orbović.
Somina je od Nikšića udaljena oko 60 kilometara, a nadmorska visina na lokalitetu gdje im je seoska crkva iznosi 1.305 metara. Nekada su tu bila čak 63 domaćinstva, prema popisu iz 1953. godine imali su 400 stanovnika, 2003. 106, a sada daleko manje i od tog broja. Mještani, kaže Dejan Gligović, odlaze jer nema nikakvih uslova za život.
– Oni koji su na svojim ognjištima i zimi, a takvih je malo, zaista se lavovski bore da opstanu. Za Sominu nadležni ne daju ni lopatu pijeska, džabe se traži. Zapostavljeni smo u svakom smislu, tvrdi Gligović.
Jedino sa čime najmanje imaju problema jeste struja, jer ekipa za održavanje ima jednu stanicu u obližnjim Vilusima pa uvijek odgovori na poziv mještana kada dođe do prekida u napajanju. Elektromreža u tom kraju inače je dotrajala, jer je postavljena prije nekoliko decenija. U selu je problem i sa vodosnabdijevanjem, što posebno pravi probleme onima koji se pokušavaju baviti stočarstvom. Mještanin Siniša Zečević pripada onim rijetkim mlađim koji su ostali na roditeljskom imanju, a pošto nije mogao naći zaposlenje, u rodnom mjestu se bavi stočarstvom i poljoprivredom.
– Pazim stare roditelje i pokušavam da preživim. Imam stado od oko 80 ovaca i jedanaest grla krupne stoke. Teško je kad nema osnovnih uslova, ni puta ni vode, pa je onda jasno kakva i kolika mi je zarada. Niko ne obraća pažnju na nas, ne dolaze više ni pred izbore, kao da ovdje više niko ne živi, ogorčen je Zečević.
Da bi prodao ono što na imanju proizvede svake godine se namuči. Sreća je, kazao je on, što u rejonu Banjana stoku otkupljuju mesare „Miljanić“ i „Bijelić“, a da nije toga uzaludan bi im bio svaki rad.B.B.
Lani krpljena dionicaVelimlje–Crkvice
Na više zahtjeva MZ Crkvice i Crni Kuk da se poprave putevi, iz lokalne uprave su odgovorili prošle godine. Dionica od magistralnog puta, koji Nikšić povezuje sa Trebinjem, prema Velimlju i te dvije mjesne zajednice je djelimično sanirana. Na toj saobraćajnici samo su asfaltom popunjena oštećenja, uklonjeno je rastinje oko ceste, a samo u pojedinim selima pijeskom su nasuti djelovi lokalnih puteva.