U prošloj godini od naknada za koncesije na šume i vađenje šljunka i pijeska naplaćeno je ukupno 4,8 miliona eura.
– U prethodnoj godini, po osnovu naknada za korišćenje šuma naplaćeno je 4.778.325,50 eura. Po osnovu koncesione naknade za eksploataciju rječnih nanosa (šljunka i pijeska) ukupan prihod u 2016. godini bio je 25. 217,76 eura – kazali su „Danu” iz ministarstva poljoprivrede.
Prema podacima Uprave za šume, kako su naveli iz tog resora, trenutno su aktivni ugovori sa 11 koncesionara, koji se odnose na drvnu masu od 159.118 metara kubnih, koliko je i predviđeno za korišćenje za ovu godinu.
Prema podacima iz Izvještaja o radu Uprave za šume za prošlu godinu koji je usvojila Vlada, ukupne obaveze svih koncesionara i pravnih lica po osnovu zaključenih ugovora o prodaji drveta u dubećem stanju na kraju prošle godine iznosile su 8,041 milion eura.
Zbog dugova koncesionara, najviše trpe lokalne uprave, kojima pripada 70 odsto od naplaćenih koncesija, dok u državni budžet ide 30 odsto. Tako je u prošloj godini najgore prošla Opština Pljevlja, gdje je od 1,2 miliona koncesionog duga naplaćeno 356 hiljada. U Bijelom Polju je od 560 hiljada naplaćeno 186 hiljada, a u Rožajama je od 885 hiljada naplaćeno 672 hiljada eura.
Najveći koncesionar u Pljevljima je Vektra Jakić, vlasnika Dragana Brkovića, koja je sa Upravom za šume potpisala ugovor o davanju prava na korišćenje šuma u državnoj svojini na 30 godina, čime je koncesionar dobio pravo na sječu 140 hiljada metara kubnih godišnje.
Ta kompanija, o čemu je „Dan” ranije pisao, pljevaljskoj lokalnoj upravi na kraju prošle godine dugovala je 2,8 miliona eura, od čega je dug za koncesione naknade 1,44 miliona, a dug po osnovu poreza na nepokretnosti 1,3 miliona.
Momo Koprivica (Demokrate) smatra da je koncesiona politika zarobljena nametanjem privatnih interesa.
– Gramzivost režimskih favorita ostavlja sprženu zemlju, u bukvalnom smislu riječi. To što aktuelna vlast nikad nije imala političku volju da uvede red u koncesionu politiku ima za posledicu nepotpun normativni okvir, ali i neprimjenjivanje sankcija u slučaju kršenja važećih pravila. Crna Gora spada u jedinu zemlju u regionu nema moderan evropski zakon o javno-privatnim partnerstvima i koncesijama, ali ni sankcionisanje kršenja propisa u ovoj oblasti. Upravo odatle potiče nekažnjeno i nekažnjivo arčenje izuzetno važnih privrednih i prirodnih resursa, kao što su šume, arhitektonsko građevinski kamen i šljunak. Podatak da je naplaćeno svega pet miliona eura od prava na korišćenja šuma i eksploatacije šljunka govori da se razvojnim resursima ne upravlja racionalno, kao i da ti resursi nijesu u rukama onih koji ih na principima poštenog poslovanja mogu najproduktivnije upotrebljavati. Sve je to posledica bezakonja, ali i negativne selekcije preduzeća koja konkurišu za korišćenje ovih resursa. Tu prohodnost imaju ona preduzeća koja za preporuku imaju dosluh sa vlašću, a ne poslovnu reputaciju, ostvarene rezultate i spremnost da investiraju sredstva – naveo je Koprivica.
– On je naglasio da je, osim neracionalnog korišćenja resursa šume, šljunka i kamena, prisutno i flagrantno bezakonje kojim se nanosi ogromna šteta budžetu i privredi.
- Opasna je nekažnjenost i nekažnjivost drastičnih zloupotreba u slučaju eksploatacije šuma na sjeveru Crne Gore od strane režimskog favorita Vektre u vlasništvu Dragana Brkovića. Državna revizorska institucija je u zvaničnim nalazima utvrdila da je koncesija dodijeljena firmi koja nije zvanično osnovana niti upisana u državne registre. To je skandal kakav je moguć samo tamo gdje postoji vladavina antiporetka. Takođe, upravo je pomenuta firma svojevremeno oslobođena za oko 1,7 miliona eura na osnovu “priloga ugovoru” odnosno papira koje niko nije potpisao, koji nijesu ovjereni i koji nijesu datirani, a koji su bez pravnog i stvarnog utemeljenja. Time se potvrđuje da su privredni resursi u rukama onih koji samo na osnovu bezakonja mogu ostvariti profit i sniziti troškove, ali se i šalje signal da bezakonje donosi sigurnu zaradu, a ne pošteno poslovanje – smatra on.
Tolerisanje bezakonja, po riječima Koprivice, kakvo je u slučaju Vektre Jakić predstavlja snažan podsticaj ostalima da u bezakonju i dosluhu s vlašću traže spas odnosno priliku da ostvare profit. Na taj način se, kako je kazao, ne može dobiti onaj krug koncesionara koji bio garancija produtivnog korišćenja resursa, ali većeg i sigurnog priticaja budžetskih sredstava.
J.V.
Potrebna revizija ugovora
Koprivica je istakao da su ciljevi zdrave koncesione politike da koncesije dobiju najspobnija preduzeća, koja resurse najviše vrednuju kao i to da država dobije maksimalne prihode.
– Moraju se iz ove oblasti odstraniti bezakonici koji nemaju znanje, ideje niti poslovnu reputaciju, ali se mora i izvršiti revizija koncesionih ugovora sa onim koncesionarima koji ne ispunjavaju preuzete obaveze. Vrijeme je da se pred pravnom državom polože računi za neodgovorno, neracionalno i nezakonito korišćenje ovih veoma značajnih privrednih i prirodnih resursa – naglasio je on.
Takođe, Koprivica smatra da se uloga države u neposrednom iskorišćavanju arhitektonsko građevinskog kamena i šljunka mora reafirmisati što kroz državno vlasništvo, što kroz javnoprivatna partnerstva.