Odbrana okrivljenih u slučaju „državni udar” ocijenila je da je optužnica neutemeljena i paušalna i da je treba vratiti SDT-u na dopunu, radi boljeg razumijevanja dokaza, dok je dio njih zahtijevao potpuno isključivanje iz postupka zbog nepostojanja dokaza. Odbrana je bila saglasna u ocjeni da je optužnica „neodrživa i paušalna”, a posebno spornim je ocijenjeno to što je zasnovana na iskazu svjedoka-saradnika tužilaštva Saše Sinđelića. Njegov iskaz, kako tvrdi odbrana, u potpunosti su srušili Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) i MUP Srbije. Branilac Milana Kneževića, advokat Miroje Jovanović dostavio je sudu dokumenta MUP-a Srbije i BIA-e, koja potvrđuju da Aleksandar Sinđelić nije napuštao Srbiju od 1. januara do 23. oktobra prošle godine. Takođe, dokumenta pokazuju da je Sinđelić lagao da se sastajao sa glavnim svjedokom specijalnog tužioca Pajom Velimirovićem. Srpski organi navode da je Sinđelić bio pod prismotrom i da nije zabilježen nijedan susret njega i Velimirovića u periodu koji je svjedok saradnik naveo.
– Saša Sinđelić na str. 6 Zapisnika o saslušanju od 2.3.2017. godine navodi sledeće: „Sjećam se da sam otišao za Moskvu, letom u večernjim satima, čini mi se, u noći između 26. i 27. septembra 2016. godine. Let je bio nekih pola sata poslije ponoći, a destinacija aerodrom Serjemekovo u Moskvi. Ovdje ističem da sam pasošku kontrolu na aerodromu u Beogradu prošao potpuno normalno kao i svaki put, a nakon mog dolaska u Moskvu, na aerodromu me je čekao Edi sa još jednim čovjekom” – podsjeća advokat Jovanović.
On dodaje da je Sinđelić na str. 28 izjavio i sledeće: „Što se tiče činjenica da li sam ja zaista bio u Moskvi ili ne, to je lako provjerljivo jer u mom pasošu imaju pečati kada sam napuštao Srbiju. Imaju avionske karte kada sam odlazio za Moskvu, ima i trag novca, da mi je taj čovjek poslao pare za kartu”.
Odbrana tvrdi da je ovo potpuna laž Saše Sinđelića, imajući u vidu nesporne podatke Uprave granične policije Republike Srbije, i odgovarajuće evidencije državnih organa Srbije koji su precizni, nesporni i ažurni, posebno u vezi evidencija ljudi koji putuju i napuštaju zemlju preko međunarodnog aerodroma Nikola Tesla. Dakle, po podacima policijskih službi Republike Srbije – Saša Sinđelić sa jmbg 11079........od 1.1.2016. do 23.10.2016. godine nije napuštao Republiku Srbiju. Ova činjenica je poznata i državnim organima Crne Gore, i to putem dopisa Nacionalnog centralnog biroa Interpola Podgorica koji je 24.10.2016. godine dostavljen rukovodiocu Specijalnog policijskog odjeljenja Draganu Radonjiću.
Ročište za provjeru optužnice protiv četrnaest okrivljenih u slučaju „državni udar”, zbog planiranja terorističkih napada na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra prošle godine završeno je juče u Višem sudu u Podgorici. Vijeće sudije Dragoja Jovića odluku će donijeti u roku od 15 dana.
Funkcioneri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu prisustvovali jučerašnjem ročištu kao ni njihov stranački kolega i vozač Mihailo Čađenović, koji je uredno obavijestio sud da neće prisustvovati. Na optuženičkoj klupi nijesu se našli ni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov. Osumnjičeni koji se nalaze u istražnom pritvoru dovedeni su na suđenje.
Optužnicom Specijalnog tužilaštva obuhvaćeni su dvojica ruskih državljana, Šišmakov i Popov, srpski državljani Miloš Jovanović, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Bratislav Dikić, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić, Srboljub Đorđević, trojica crnogorskih državljana – funkcioneri DF-a Mandić i Knežević, kao i Mihailo Čađenović. Postupak protiv prevodioca DF-a Ananija Nikića vodi se posebno. Prema optužnici, 16. oktobra prošle godine u Crnoj Gori je spriječen državni udar. Prema navodima glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u noći održavanja parlamentarnih izbora bilo je planirano da dođe do upada u Skupštinu, kao i da se uhapsi i likvidira bivši premijer Milo Đukanović.
Zastupnik optužbe Saša Čađenović u cjelosti je ostao pri navodima optužnice smatrajući da je potvrđena, kako iskazima okrivljenih, mjerama tajnog nadzora, tako i svim predloženim materijalnim i personalnim dokazima. Tužilac je posebno apostrofirao iskaz svjedoka saradnika Aleksandra Sinđelića i kazao da se svim navedenim dokazima potvrđuje njihova krivična odgovornost. Zaključio je da je optužnica opravdana i zasnovana na zakonu.
Branilac optuženog Šišmakova, Radonja Dragović rekao je da je optužnica bazirana jedino na iskazima jednog svjedoka – Saše Sinđelića, naglašavajući da se neko ne može optužiti isključivo na osnovu izjave svjedoka saradnika, već moraju postojati valjani dokazi.
– A dokazi su sledeći: navodi se da je Eduard Širokov, za kojeg optužnica tvrdi da je Šišmakov, ušao u Srbiju 2.10., a izašao 20.10.2016. i da se za to vrijeme sreo sa Sinđelićem, da su šetali Kalemegdanom, da mu je Sinđelić dao papir i da ga je moj branjenik pregledao. Za to ne postoje valjani dokazi, to je sve priča svjedoka saradnika. Takođe, ne postoje valjani dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da je moj branjenik platio 800 eura za put do Moskve – istakao je Dragović i predložio vijeću da vrati optužnicu SDT-u na doradu.
Advokat optuženog Vladimira Popova, Zorica Drašković negirala je učešće njenog branjenika u dešavanjima 16. oktobra prošle godine i zatražila da se obustavi postupak protiv njega.
Milan Petrović, advokat Bratislava Dikića, smatra da dokazi u ovom slučaju nisu valjani i da su pojedini zloupotrebljeni.
– Moj klijent ni u jednom momentu nije bio dio ove kriminalne organizacije. Naglasio bih da je tužilaštvo zaboravilo na iskaz koji ide u korist odbrani – da niko od optuženih nije znao za Dikića. Kako je onda on planirao djelo i trebalo da bude na čelu te kriminalne organizacije? – pitao je Petrović.
On je napomenuo da dokazi ne pokazuju kako i kada je Dikić trebalo da izvrši krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
– Sinđelić je odgovarajući na pitanja SDT-a jasno kazao da ga Dikić nije kontaktirao nikada prije oktobra 2016. godine. Ne postoje valjani dokazi koji bi pokazali kako i sa kim je Dikić trebalo da uđe u Skupštinu Crne Gore i na koji način je trebalo da preuzme vlast i sa kojom političkom organizacijom – naglasio je Petrović i dodao da se pojedinim dokazima manipulisalo.
– U optužnici se navodi da je Dikić imao specijalne telefone, dok je vještačenjem utvrđeno da se radi o običnom telefonu „lenovo”. Vještak je rekao da će taj izvještaj uključiti u optužnicu, što, naravno, nije slučaj. Kada smo dobili telefone, baterija na njima je iznosila 100 odsto, što je nemoguće. To znači da je neko protivpravno baratao telefonom i manipulisao dokazima – upozorio je Petrović.
Advokat Mladen Dubak rekao je da se prema svim standardima krivično djelo koje se optuženima stavlja na teret ne može kvalifikovati kao stvaranje kriminalne organizacije, te da je to urađeno da bi Saša Sinđelić stekao status svjedoka saradnika.
– Podsjetiću da je svrha kriminalne organizacije sticanje finansijske dobiti i da kriminalna organizacija nije ideološkog tipa, kao što je to stvaranje terorističke grupe. Ovo je prilično kardinalna greška glavnog specijalnog tužioca. Ova grupa je, navodno, trebalo da uđe u Skupštinu i nasilno preuzme vlast uz pomoć neke političke partije. To je ideološki, politički motiv, što znači da grupa nikako ne može biti okvalifikovana kao kriminalna organizacija, već kao teroristička grupa. Kriminalna organizacija je dobila taj status kako bi Saša Sinđelić postao svjedok saradnik, na čijem svjedočenju se temelji čitava optužnica. Prema tome, preko ove optužnice možemo osporiti čitav, nazovi krunski dokaz – poručio je Dubak.
Branioci optuženih su predložili vijeću da obustavi postupak po osnovu kontrole optužnice budući da ne postoje dokazi da su okrivljeni osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe. Branioci su juče tvrdili da su dobili samo skenirane dokazne predloge tužilaštva, ali ne i cjelokupne spise predmeta, i pored višekratnog obraćanja sudu u tom smislu.
– Stoga se branioci o optužnici izjašnjavaju bez mogućnosti da uporede navode optužnice sa svim relevantnim djelovima spisa, iz čega proizlazi da im je onemogućeno da se na istragu koja je rezultirala optužnicom izjasne u cjelosti, a što predstavlja povredu prava odbrane u materijalnom i formalnom smislu. Branioci su taksativno pobrojali primjedbe u odnosu na okrivljene čiji identitet nije utvrđen, odnosno utvrđivan na osnovu blijedih kopija navodnih putnih isprava. Navedene kopije nijesu pribavljene na dozvoljen, zakonom propisan način iz zvaničnih evidencija, već iz navodnih hotelskih evidencija, te iz dopisa države Poljske (gdje se navodi da bi to „moglo biti” to lice, ali sa drugim podacima) sa sve potpuno neupotrebljivim fotokopijama pasoša. Prvookrivljenog tužilaštvo naziva sa dva različita imena, ali bez napomene da se radi o nadimku, već upravo o drugom imenu lica – pa odbrana nije sigurna u istovjetnost okrivljenog lica sa licem iz kopije putne isprave. Dalje, ukazujemo na potpunu nemogućnost da se u postupku koristi, službena zabilješka Uprave policije o izvršenoj pretrazi javno dostupnoj bazi podataka za lice Eduard Šišmakov od 25.1.2017.godine, imajući u vidu da je ista apsolutno neistinita, sa svjesno zamijenjenim datutm ima, i izdata, odnosno u spis „ubačena” pod netačnim datumom – navela je odbrana.
Prema stavu odbrane, ovaj dokument, inače baziran na običnoj internet pretrazi jeste proizvod policijskog podmetanja.
– Kako je moguće da službena zabilješka od 25.1.2017. godine u tijelu svog teksta sadrži dokument štamapan tri sedmice kasnije – pitali su advokati.
Takođe, prema navodima odbrane, u istoj zabilješci se nalazi potpuno falsifikovan sadržaj internet stranice ambasade Ruske Federacije u Poljskoj. Oni tvrde da se ovdje radi o običnom falsifikatu, budući da se ime Edvarda Šišmakova nikada nije nalazilo na listi diplomatskog osoblja ruske ambasade u Poljskoj na način na koji tvrdi SDT, a to je su jasno jer u zabilješci nigdje ne navodi vrijeme navodne internet pretrage, što je elementarno kada se koristi ovaj, dosta nepouzdan metod identifikacije.
– Ovdje posebno napominjemo da u spisima predmeta postoji isto tako kopija pasoša za drugookrivljenog Vladimira Popova, te izvještaji o ulasku i izlasku ovog lica i njegovom boravku u Republici Srbiji, ali se takve informacije ne razlikuju od identičnih informacija za bilo kog ruskog državljanina koji posjeti Republiku Srbiju. Međutim, u spisima predmeta ne postoji nijedan dokaz koji bi iole upućivao na bilo kakav osnov sumnje, a kamoli na osnovanu sumnju da je ovo lice organizator kriminalne organizacije. Analizirajući iskaz Saše Sinđelića gdje on kaže: „Ja sam organizator Udruženja srpski vukovi, i ja sam srpski nacionalista koji se zalaže za panslavizam i za bliske odnose između Rusije i srpskih zemalja”, te „Ja sam šef odbora srpski vukovi koji postoji u okviru Udruženja srpskih dobrovoljaca „Nikola Kavaja”, Saša Sinđelić ovdje izriče notornu neistinu, koju demantuju zvanični podaci javnih registara Republike Srbije, te službene evidencije i izjave samog udruženja – tvrde branioci optuženih.
Odbrana je, između ostalog, predočila i odgovor Ministarstva pravde Sjedinjenih Američkih Država, budući da su po njihovim riječima: „Informacije sadržane u ovom dokumentu namijenjene su isključivo obavještajnom radu ... i vaša Vlada isti dokument ne može koristiti u bilo kojem pravnom postupku”.
Oni su se u nastavku bavili i motivima Saše Sinđelića za davanje lažnog iskaza. Što se tiče Andrije Mandića, branilac ističe da tvrdnje tužioca nemaju uporište ni u dokazima ni u zdravom razumu.
– U spisu ne postoji čak ni izjava, tvrdnja, indicija, naznaka – da je Andrija Mandić ikada imao bilo kakav kontakt ili odnos sa ova dva „organizatora”. Što se tiče tvrdnje SDT-a da je Mandić imao zadatak da: „vrbuje druga lica za pripadnike kriminalne organizacije, koja će učestvovati u pripremanju i izvršenju krivičnih djela zbog kojih je kriminalna organizacija stvorena, prenosi uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije njenim pripadnicima”, tužilaštvo na ove okolnosti nije predložilo niti jedan dokaz – niti u spisu postoji bilo kakav trag o tome da je Mandić „vrbovao, prenosio uputstva, naredbe organizatora” te je očigledno riječ o konstruktu koji nema pravnu već političku konotaciju, pa mu shodno tome ne može biti mjesto u optužnici, niti se takva politička optužnica može potvrditi – pojašnjavaju branioci.
Navod optužnice, kaže Jovanović, koji se odnosi na „ upotrebu službenih vozila radi prevoza pripadnika kriminalne organizacije na sastanke radi vrbovanja lica za pripadnike kriminalne organizacije” – smiješan je i zasnovan na fikciji SDT-a, u koju nijedan nepristrasan sud ne bi mogao povjerovati, tim prije što za takve tvrdnje ne postoje dokazi.
– Potpuno je paušalna i ničim potkrijepljena tvrdnja iz optužnice da je Milan Knežević krajem februara 2016. godine postao član kriminalne organizacije koju su, navodno, organizovali Šišmakov i Popov. Prije svega, u spisima predmeta ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio ovako proizvoljnu optužbu. Ne postoji bilo kakav dokaz koji bi na bilo koji način povezivao optuženog Kneževića sa prvo i drugookrivljenim – zaključio je Jovanović.
Srboljub Đorđević, jedan od optuženih, negirao je svoju krivicu kazavši da je u Crnu Goru stigao kako bi se pomolio pod Ostrogom za zdravlje svoje porodice.
– Imao sam tragediju u familiji. Dijete mi je umrlo i zbog toga sam bio u manastiru da se pomolim za zdravlje. Da se pomolim Bogu za zdravlje moje familije i za kćerku koja je preminula u 21. godini. Pitam se i dan-danas zbog čega sam u zatvoru kad nemam nikakve veze sa ovim događajem – kazao je optuženi.
Branka Milić je u svom iskazu kazala da je na najbrutalniji način napadnuta ne samo ona, već i čitav njen život.
– Ovdje se radi o podmetanju tragova krivičnog postupka, falsifikovanih i lažnih transkripata, i presretanja telefonskih poziva preko kojih je spinovana istina. Samo meni je makar 12 puta mijenjana optužnica. Lišena sam slobode po osnovu nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija, pa stvaranja kriminalne organizacije, zatim terorizma u pokušaju i tako dalje. Pitam se kojim sam ja to oružjem napala na Crnu Goru, na njen integritet kad je kod mene nađen samo telefon koji datira od prije Hrista. Ova optužnica je zasnovana samo i isključivo na lažnim izjavama Saše Sinđelića i Mirka Velimirovića kao i na lažnim transkriptima, a podsjetila bih da je ovo tužilaštvo na sraman način sasjeklo jednu moju poruku i misao na dva dijela spinujući u potpunosti smisao iste i kreirajući potpuno drugačiji scenario od onog istinitog – kazala je Milićeva.
Milan Dušić je istakao da je prema pisanju medija on prije tri mjeseca pušten na slobodu i da je sklopio dogovor sa tužilaštvom, što je nemoguće jer kao što se može vidjeti i dalje se nalazi u pritvoru. O negiranju njegove krivice će se izjasniti kada bude bilo vrijeme i mjesto za to.
Dragan Maksić je kazao da nikada nije imao sukob sa policijom i da odbija da prizna da je dio terorističke organizacije.
– Poštovani sude, ja sam glup za ovu ustanovu. Imam 54 godine i nikada nijesam imao sukob sa policijom. Došli smo na Ravnogorski skup, bili smo na autobuskoj stanici sedam-osam sati, legli smo uveče u hostelu i onda je došla policija. Kako sam ja to sada terorista – ne znam. Imam bolesno dijete i ženu koja radi za 180 eura mjesečno i ja sam im jedini izvor prihoda – ispričao je Maksić.
VJ.DAMJANOVIĆ
Mandić: Sudije će postupati po nalogu šefa režima
Andrija Mandić, jedan od lidera DF-a, nakon ročišta je kazao da specijalni tužilac u ovom slučaju pokušava da brani neodbranjivo.
– Branioci su me obavijestili da optužnica ne počiva ni na kakvim dokazima i da je neutemeljena, već da je to jedan politički pamflet uperen protiv Demokratskog fronta. Uperen protiv mene lično i mojih najbližih političkih saradnika Milana Kneževića i Mihaila Čađenovića. Uperena protiv jednog broja lica iz Srbije i smiješna je scena u kojoj je specijalni tužilac imao potrebu da brani neodbranjivo, a svakako da sudsko vijeće na čelu sa sudijom Jovićem sada ima priliku da sve izvrednuje kako bi trebalo da se radi u pravno sređenim državama. Nemam nikakve dileme da će to biti vrednovano na pravi način i svjestan sam činjenice da mi živimo u totalitarnom društvu da je ovo zemlja neslobode, da ovdje postoji aparthejd i režim jednog čovjeka koji traje od 1991. godine. Zbog toga će se sudije rukovoditi onim što dođe od šefa režima – kazao je između ostalog Mandić.
Sumnja u zloupotrebu
Branilac Nikola Bulatović je na početku ročišta iznio prigovor na sastav vijeća za kontrolu optužnice smatrajući da je nezakonito sastavljeno pri čemu nije želio da to bude zahtjev za izuzeće. Kazao je da je tim povodom poslao dopis Ministarstvu pravde Crne Gore koje bi trebalo da izvrši kontrolu sastava ovog vijeća i da li je sastavljeno u skladu sa poslovnikom sumnjajući u zloupotebu ovlašćenja od strane onoga ko je u tome učestvovao.
Dikić: Ja sam žrtva
Bratislav Dikić je u obraćanju sudu negirao krivicu i rekao da ne poznaje nikog od optuženih osim Hristine Ristić sa kojom je došao u Crnu Goru. Tvrdi da je žrtva u ovom predmetu.
– Za ovih osam mjeseci koliko sam u zatvoru, niko nije htio da uzme izjavu od mene niti da mi dopusti da iznesem svoju odbranu. Ne poznajem nikoga od optuženih osim Kristine Kristić sa kojom sam došao u Crnu Goru, a koja je u potpunosti nepravedno optužena. Tada sam bio bez telefona i sa njenog broja sam poslao dvije poruke. Ona, takođe kao i ja, ne poznaje nikoga od optuženih. Dokazima koji se plasiraju protiv mene je manipulisano. Moje telefone sam koristio prije hapšenja, a kada sam ih dobio nazad baterije su bile pune, što je nemoguće – naglasio je on. Dikić je pozvao sud da angažuje nezavisnog vještaka telekomunikacija, „jer je Marko Lakić, koji je vještačio, radnik policije u Danilovgradu”.
– Moram naglasiti da su moji telefoni kompromitovani, jer smo kasnije primijetili da su pojedine fotografije kropovane, a poruke mijenjane. Tačno je da sam se fotografisao ispred Skupštine Crne Gore, ali nije li apsurdno da se fotografišem ispred mjesta koje, navodno, treba kasnije da napadnem? Pošto sam bolestan i pošto ne znam koliko ću izdržati u zatvoru, moram naglasiti da nije trebalo da komandujem nikakvom grupom ljudi koja je trebalo da prisustvuje navodnim protestima. Na te proteste sam planirao da dođem isključivo kao pojedinac kako bih pružio podršku, a ne da budem vođa kako sam kasnije saznao – istakao je Dikić.
Rodić: Optužnica sa mirisom politike
Advokat Milana Kneževića, Goran Rodić je istakao da tužilaštvo ima „priču bez dokaza” i paušalnu priču bez utemeljenja, a konfuzija je opšta karakteristika ove optužnice.
– Javnost se spinuje i ne poštuje se pretpostavka nevinosti. Ovim ljudima je već presuđeno. Optužnica ima miris politike i u njoj ne postoji nikakav materijalni dokaz niti izjava svjedoka da je moj klijent Knežević bio umiješan u ono što mu se stavlja na teret – rekao je Rodić.