- Piše: Magda Peternek
,,Trla baba lan da joj prođe dan’’. Ova izreka mogla bi da bude himna mnogih i razgovora i dešavanja naše svakodnevice. Skupština je već odavno mjesto gdje ,,baba’’ i ,,lana’’ ima na tone, ali ne zaostaju ni mnoge druge ,,destinacije’’ društvenog okruženja. Ima još jedna definicija koja vjerodostojno prikazuje i odslikava ,,stanje na putevima’’, a glasi-’,,Mlaćenje prazne slame’’.
Kako god, ne fali nam praznih, prozaičnih i nekonstruktivnih priča. Neke započinjemo samo zato što ne umijemo da držimo jezik za zubima (ko ima zube), a nekima se vraćamo samo zato što nemamo pametnijeg posla. Jedna od tih ,,povratnih’’, a od koje nismo ni mrdnuli, jeste ona o čika Darvinu i majmunu. Ne znam da li je bajka ili basna, ali je dosadna dozlaboga.
Naime, ovih dana u Srbiji se vodi žučna rasprava i polemika o tome kome više da se vjeruje - Bogu ili Čarlsu? Za neke je ovaj drugi njihov ,,Bog’’, i oni vjeruju u njegovu teoriju evolucije, i raduju se što im je ovaj naučnik majmune odredio kao pretke.
Druga strana, tj. ona koja ima samo jednog svevišnjeg, i koja je, kako se to danas kaže, vjerujuća, ne miri se sa (r)evolucionarima, pa je većina njih, među kojima brojni akademci, profesori, pravnici, doktori nauka, umjetnici, novinari i sveštenici potpisala peticiju protiv Darvinove teorije. Peticija je dostavljena Ministarstvu prosvjete, skupštinskom odboru za obrazovanje, Predsjedništvu SANU i senatima univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Banjaluci. U obrazloženju, između ostalog, piše: ,,Da kroz nastavu biologije teorija evolucije zauzima sve tvrđe neodarvinističke dogmatske stavove’’. Za neke je pokretanje ove inicijative krajnje bizaran potez, i vraćanje u 19. vijek, dok je za neke vrlo živ, neophodan i neminovan.
Ono što bih ja i jednoj i drugoj strani bez ustezanja poručila jeste ona rečenica s početka teksta: ,,Trla baba lan da joj prođe dan’’. Jer, kako drugačije shvatiti pokretanje ovog pitanja nego kao još jednu dosadnu, suvišnu i najjednostavnije rečeno- nepotrebnu polemiku. Ondje gdje je ja vidim i gdje bi kompletna društvena pa i politička javnost trebalo da učestvuje i postavi ključno pitanje jeste- kako postati i ostati čovjek? Kako god da smo došli na ovaj svijet, bilo da nas je donijela roda, ili smo sa bananom dogegali u njega, ili nas je možda Bog donio na krilima anđela (nekoga i đavola), prije svega, mi moramo biti ljudi. Upravo to je suština i smisao našeg bitisanja i postojanja. Dakle, biti čovjek. Biti čovjek u svojoj dobronamjernosti, poštenju i dostojanstvu. Nema tih peticija, zakona ni debata koje mogu nadjačati iskonsku i istinsku potrebu da se bude čovjek. Uzalud besomučne, jalove rasprave, podjele, dijeljenja. Čovjek uvijek mora biti na jednoj strani, a to je strana čojstva i ljudskosti. Nažalost, to smo odavno zaboravili i zarobili se u sve ono što je suprotno i strano ljudskom licu, srcu i duši. Dakle, ključno pitanje nije kako je čovjek postao nego kako sačuvati čovjeka u sebi? Kako ostati dosledan, smjeran i hrabar? Kako ne biti čovjeku vuk već prijatelj i drug. Kako se u ovom nehumanom vremenu izboriti za toplu iskrenu riječ, i kako pružiti ruku? To su pitanja koja se svakodnevno moraju postavljati i koja jednostavno moraju biti prioritet. Tražeći odgovore na njih, duboko i uporno, učinićemo ovaj svijet boljim i ljepšim mjestom za život. Uzajamnim razumijevanjem, bogatstvom davanja i vjerovanja u iskrenost svojih namjera i naša djela postaće vrijedna života.
Zato, dragi moji, gajite dobrog čovjeka u sebi. Budite čestiti. Poslušajte onog besmrtnog koji je putem čojstva koračao kroz život. Našeg Njegoša. Ja nemam boljeg učitelja. Ni ja ni moj bič. Jer čovjek bez čojstva je kič.
Ključno pitanje nije kako je čovjek postao nego kako sačuvati čovjeka u sebi? Kako ostati dosledan, smjeran i hrabar? Kako ne biti čovjeku vuk, već prijatelj i drug
Uzajamnim razumijevanjem, bogatstvom davanja i vjerovanja u iskrenost svojih namjera i naša djela postaće vrijedna života
(Autorka je pjesnikinja)