-PIŠE: Milosav B. Gagović, penzionisani pukovnik JNA
Poslije uspješnih borbenih akcija i rušenja postojeće strukture vlasti, koja je priznala kapitulaciju i stavila se u službu okupatora, došlo je do određenih podjela i u Pivi, na one koji su za oružanu borbu i onih koji smatraju da je oružana borba protiv jačeg i masovnijeg okupatora samoubilački rat i da treba poštovati odluku o kapitulaciji. Ovoj drugoj opciji pripadao je manji broj, uglavnom onih koji su bili ili su još u službi Kraljevine Jugoslavije. Zapravo, ovoj grupi je bilo jasno da nije cilj KPJ samo oružana borba za oslobođenje zemlje od okupatora, već i uzimanje vlasti, odnosno rušenje kapitalističkog društvenog uređenja i monarhije na čelu sa kraljem.
Ne treba gubiti iz vida činjenicu da je u to vrijeme na Goranjsku živio bivši ban Zetske banovine Mujo Sočica, oko kog se okupila grupa istomišljenika sa raznih strana među kojima su Marko Popović, već tada poznat kao saradnik Italijana, zatim bivši senator i maršal dvora Đuro Vukotić, Mujov šura, Danilo Radoičić, bivši poslanik, i mnogi drugi funkcioneri iz Pive. Oni su pokušali da utiču na tok zbivanja u Pivi, smatrajući pokretače ustanka anonimnim političarima i nedoraslim tom vremenu. Demantovao ih je masovni odziv Pivljana u novoformirane bataljone namijenjene za borbu protiv okupatora. U prilog njihovim tvrdnjama išla je i odmazda Italijana koji su a8. avgusta 1941. godine sa tri aviona bombardovali Goransko punih šest sati sa više letova. Tom prilikom oštećene su i razorne skoro sve kuće, ranjena su tri lica i poginula dvojica građana.
Ni agitacija neistomišljenika, ni italijanska odmazda, nijesu pokolebali Pivljane da većinski ostanu na pozicijama vođenja oružane borbe protiv okupatora. Na opšte stanje i opredjeljenje Pivljana uticala su i zbivanja u susjednoj Hercegovini, gdje su ustaške i domobranske formacije sastavljene od lokalnog muslimanskog i hrvatskog stanovništva, locirane u Gacku i Avtovcu, prijetile i sprovodile zločine nad srpskim stanovništvom. To je poslužilo i kao argument pojedincima za bržu i masovniju organizaciju četničkog pokreta kao što su: Milorad Popović, Vidak Kovačević, Radojica Perišić i drugi, tvrdeći da oružane snage koje formira KPJ tolerišu takve postupke ustašama i domobranima, te da su oni jedini zaštitnici ugroženog srpskoga naroda.
U cilju suzbijanja te vrste propagande Okružni komitet partije iz Nikšića donosi odluku da na prostor Gacka u cilju zaštite srpskog naroda, krajem avgusta 1941. godine, uputi dvije čete sa oko 200 boraca i dvije čete boraca iz Župo-pivskog bataljona čiji su komandanti Janko Tadić i Dušan Bajagić. Od ove četiri čete formiran je bataljon kojim su rukovodili Krsto Popivoda, Veljko Zeković i Tadija Tadić. Komandant bataljona bio je Radojica Rončević. Ova vojna grupacija više je imala političko-propagandnu ulogu od vojničke, ali je uspješno štitila srpski narod od ustaša i muslimanski i hrvatski živalj od četnika. Sprečavala je bratoubilački rat i mirila zavađene po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Povlačanjem ovih snaga sa prostora Gacka, pogoršala se opšta situacija na tom prostoru, zahvaljujući onima koji su zagovornici priznavanja okupacione vlasti i međunacionalne i vjerske netrpeljivosti. Ubrzo su formirali četničke vojne formacije pod izgovorom da su one jedine zaštitnice srpskog naroda od ustaškog noža. U decembru ponovo šalju iz Župo-pivskog bataljona tri čete pod rukovodstvom zamjenika komandanta Janka Tadića. Ove čete su u sadejstvu sa lokalnim hercegovačkim partizanskim jedinicama imale nekoliko sukoba sa ustašama, četnicima i Italijanima.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.