-Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Objavljivanje vijesti o kraljičinom „blagoslovenom stanju” bio je završni događaj u promjenama koje su obilježile početak samostalne vladavine kralja Aleksandra. Nedoumice koje su pratile kraljičinu trudnoću, od njenog početka do nesrećnog ishoda, učinile su da cio događaj ostane obavijen velom tajne i krajnje nejasan za današnjeg istraživača. Posledice kraljičine nemoći da podari naslednika prestola bile su u suštini presudne za sudbinu dinastije Obrenović. Od momenta kada je iz Dvora saopšteno da se „porođaj ne može očekivati” otvoreno je pitanje prestolonasleđa. Nagađanja oko budućeg naslednika prestola poljuljala su i inače ne tako čvrste temelje vladavine kralja Aleksandra.
Dr Mihailo Veličković, ljekar kraljevskog para, prvi je bio upućen u promjenu kraljičinog zdravstvenog stanja u julu 1900. godine. Veličković je, poslije rutinskog pregleda, savjetovao da konsultuju nekog doktora iz inostranstva. Kralj i kraljica su to prihvatili, ali su bili protiv toga da se pozove specijalista iz Austrije ili Njemačke. Prihvaćen je predlog kraljevog ljekara da dovede doktora Pavlika iz Praga. Već sjutradan kraljica je javila dr Veličkoviću da je depešom naložila Stojanu Novakoviću da se u Parizu raspita za dr Kolea, koji je, prema kraljičinim riječima, bio cijenjen kod najviše pariske aristokratije.
Pariski doktor je u smederevskom dvorcu pregledao kraljicu, upoznavši prethodno istoriju njene bolesti. Draga je govorila sa doktorom na francuskom, tako da dvorski ljekar nije razumio pojedinosti njihovog razgovora. Poslije toga dr Kole ju je pregledao u prisustvu dvorskog ljekara. O ovome Veličković je zabilježio: „Meni je doktor Kole bio jako sumnjiv. Ozbiljan specijalista ne vrši onako pregled, kako ga je on vršio (vršen je unutrašnji pregled) naročito kod jedne kraljice”. Iz doktorovih prilično nejasnih riječi, izvjesno je samo da je kraljica ipak pregledana.
Sledećih mjeseci kralj Aleksandar je bio na vrhuncu lične životne sreće. Želja da postane otac, koja ga je zaokupljala prethodnih godina, sada je bila blizu ostvarenja.
Draga je za sve vrijeme „trudnoće” odavala utisak bremenite žene. Sledeći Koleova uputstva, promijenila je životne navike i počela da se goji. Doktor Veličković je zabilježio da je ustajala noću i jela pravdajući se da je budi glad. Prema jednom, prilično jetkom, opisu Slobodana Jovanovića Draga se „ogromna i zdepasta, valjala u širokim opuštenim haljinama sa gordošću buduće kraljeve majke”. Stalno se raspitivala o svim pojedinostima vezanim za predstojeće materinstvo.
Iako je u početku odbijao savjete ruskog doktora da pozove i druge stručnjake, koji će potvrditi njihov nalaz, polovinom maja u Beograd su došli dr Verthajm iz Beča i njegov rumunski kolega dr Kantakuzen iz Bukurešta. Tek tada je kraljica Draga ponovo pregledana. Žalosna istina objavljena je 18. maja u poluslužbenom „Dnevniku”. U saopštenju za javnost govorilo se o mogućnosti postojanja trudnoće i kraljičinom dobrom zdravstvenom stanju. Ljekari su potpisali izvještaj u kome je stajalo da se u kraljičinom slučaju i, pored postojanja simptoma trudnoće, radilo o „pseudo trudnoći”. Ljekari nisu isključili mogućnost da se graviditet, ako je postojao na početku, neprimjetno izgubio.
U zemlji su vijesti sa Dvora dočekane sa nevjericom, a potom je sva krivica prebačena na kraljicu. Iz vladalačkog doma je istina o kraljičinom stanju „procurela” ranije, ali je malo ko u nju povjerovao. Javnost nije mogla da prihvati zvanično objašnjenje da je kraljica, sve do dolaska ruskih ljekara, bila uvjerena da će roditi naslednika prestola. Svi su više bili skloni da povjeruju da je Draga obmanula sve: kralja, Dvor i narod. Poruka kraljice Natalije o podmetanju djeteta upućena na ruski dvor sada je dobila svoj puni smisao. Svijet je bio sve bliži uvjerenju da je Dragina trudnoća od početka bila lažna. Gradom su kružili glasovi da su kraljica i njena sestra Hristina Petrović, koja je u isto vrijeme bila trudna, planirale da Hristinino dijete ponese kraljevsku krunu.
Pera Todorović je istakao ulogu Hristine Petrović u kraljičinom životu. Događaje vezane za Draginu trudnoću, on je pretočio u zanimljivu priču čije su junakinje kraljica i njena sestra. Zamisao o podmetanju djeteta i simuliranju trudnoće bila je prema Todoroviću, Hristinina. Ona je u poslednjem trenutku uspjela da spriječi Dragu da kralju kaže punu istinu o svom „drugom stanju”.
Posebnu zabunu izazvao je utisak da se, barem prema spoljnim znacima, u kraljevom ponašanju prema Dragi nije ništa promijenilo. Aleksandar je na javnim mjestima ženi ukazivao istu pažnju kao i ranije. Prema njenoj rodbini je i dalje bio predusretljiv i ljubazan. Kraljica je bila obasipana nježnostima tokom šetnji po dvorskoj bašti, kao u vrijeme vjeridbe i vjenčanja.
(Nastaviće se)