-Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Zabilježeno je u literaturi da je već prvi susret kralj Aleksandra sa Dragom Mašin, dvorskom damom njegove majke, u Kladovu, juna 1893. godine, ostavio vidnog traga na mladog vladara. Kralj se, prema nekim svjedočanstvima, putujući lađom iz Dubravice u susret majci, razbolio i sve vrijeme je ležao bolestan u lađi, u društvu majke i ljekara. Na Dragu nije ni mogao da obrati pažnju.
Kralj Aleksandar je Dragu upoznao u Bijaricu 1894. godine. Vukašinu Petroviću je rekao: „Čim sam je vidio, dopala mi se njena skromnost, njena pamet, i njeno ponašanje, imponovali su mi”. Kraljevo ponašanje se, po povratku u Srbiju, u martu 1895. godine, primjetno promijenilo i u političkom pogledu i prema ocu. U Dragu Mašin se zaljubljivao i ljubav prema njoj ga je sve više vezivala za majku. Kasnije je Dragi pokušao da objasni zašto je zavolio: „Kako da te ne zavolim kada si lijepa, nježna, slatka, dobra, pikantna, zanosna, ljupka, primamljiva, fina, apetitlih, bijela, bistra i što si jedan anđeo”.
Aleksandar se, prema mjerilima iskusnog kralja Milana, u odnosu prema ženama ponašao čudno. Po povratku u Srbiju 1894. godine otac se pobrinuo za sinovljevo prvo seksualno iskustvo. Ipak, bio je zabrinut za njegovu budućnost, jer je prilikom jedne od posjeta Parizu 1895. godine, sin pokazao nezainteresovanost i neosjetljivost na žensku privlačnost. Kralj Milan je Čedomilju Mijatoviću tada rekao da je Saša „brilijantan momak”, ali da ga je u jednoj stvari zaprepastio: „Ne samo da je u društvu žena apsolutni ljevak, nego je potpuno neosjetljiv na uticaj najšarmantnijih žena na svijetu”. Vladalo je uvjerenje da je kralj bio nespretan u ženskom društvu jer, odrastajući sam u Dvoru, nije imao prilike da se druži sa djevojkama, svojim vršnjakinjama.
Pritisak i namjere kraljice Natalije su i prije posjete Crnoj Gori počele da smetaju kralju Aleksandru. Sve više vremena provodio je sa Dragom i njegova ljubav bila je sve jača tokom 1896. i početkom 1897. godine. Kraljica Natalija je postala suvišna onog trenutka kada je platonski odnos, koji je postojao među njima već dvije godine, prerastao u ozbiljnu ljubavnu vezu. To se dogodilo u martu 1897. godine. Sudeći prema kraljičinim moralnim principima, ona ne bi trpjela dalji razvoj sinovljeve veze. Aleksandar je od oca očekivao veće razumijevanje i trpeljivost prema Dragi. Nije isključeno da je Milan u početku odobravao njihovu vezu, jer se time sin konačno potvrdio kao odrastao muškarac. Milanu je, osim toga, odgovaralo što je kraljica Natalija zauvijek isključena iz igre. Do sukoba između oca i sina došlo je onda, kada je Milan uvidio u kojoj mjeri je njegov sin duboko emotivno vezan za svoju ljubavnicu. Ipak, i pored sve češćih svađa i objašnjenja, Milan nije pomišljao da je Aleksandar spreman da učini sve kako bi se njome oženio. U martu 1899. godine kralj je ocu izokola pomenuo ženidbu sa Dragom. Milan se usprotivio i više nikada nisu o tome govorili. Samo je ubrzano radio na ostvarenju plana sinovljeve ženidbe sa njemačkom princezom Šaumburg Lipe, opredijelivši se time za pogrešan put.
Kada je kralj Aleksandar odlučio da vezu sa Dragom pretvori u brak? Prema mišljenju Stojana Novakovića odluka da se njome oženi sazrijevala je kod kralja tokom 1896. godine. Tvrdio je da je dogovor među njima sigurno utvrđen prije Draginog povratka u Beograd, krajem 1897. godine. Međutim, malo je vjerovatno da je Aleksandar pomišljao da se oženi još za Simićeve vlade, 1897. godine. Kralj zvanično nije bio zadovoljan radom njegovog kabineta zbog grešaka u spoljnoj politici i zato što nije riješila finansijske probleme. U pozadini, on od Simićeve vlade ne bi mogao da očekuje odobravanje ženidbe, jer je to podrazumijevalo velike ustupke radikalima. Otac mu je bio potreban zbog sređivanja političkog stanja u zemlji, ali nije mogao da se nada njegovom blagoslovu za brak sa Dragom. Najvjerovatnije da je kralj Aleksandar bio spreman da čeka i da prethodno dobro pripremi plan. Stojanu Novakoviću je kasnije rekao da ga je Ivanjdanski atentat na kralja Milana, u julu 1899. godine, spriječio da se već tada oženi sa gospođom Mašin.
Pisma koja je kralj Aleksandar svakodnevno pisao Dragi, od 1897. do jula 1900. godine, odaju nježnog, zaljubljenog, mekog i djetinjasto naivnog čovjeka. Čak je i na kovertama ispisivao ljubavne poruke. Bio je ubijeđen da je njihova ljubav uzvišena i zato je mislio „da će se svako zlo kloniti nas, jer je prava ljubav jedna rijetka sila koja čuva od svega zaljubljene”. Svoju spavaću sobu pretvorio je u pravi mali hram posvećen Dragi: „Kad bi mogla da vidiš kako sam lijepo uramio tvoje slike, uživala bi. Sve su između astala i prozora, tako da te stalno mogu gledati, a da onima koji dolaze kod mene ne padne u oči. Na drugoj strani zida, dolazi onaj buket, što si mi ga prije dvije godine dala u Bijaricu, poslije 19. avgusta”.
Nastaviće se