-Piše: Milka Šćepanović
Kako je krenulo, roditelje i djecu bi ispred pedijatrijske ordinacije mogla početi da čeka policijska ,,marica”, budući da je država krenula da uslovljava roditelje da ,,moraju’’ da vakcinišu svoju djecu. Kad pogledamo statistiku, procjenjuje se da u svijetu oko jedan odsto populacije boluje od autizma. Učestalost ovog poremećaja je u poslednjoj deceniji u porastu u zapadnim zemljama i u SAD. Roditelji u Crnoj Gori, pa i u čitavom svijetu, vrlo su zabrinuti zbog moguće povezanosti vakcina i autizma, o čemu se poslednjih godina mnogo polemisalo i na čemu je najviše ojačao antivakcioni lobi. A da li stvarno postoji neko relevantno naučno istraživanje, utemeljeno na činjenicama i čvrstim dokazima, koje dokazuje da vakcina izaziva autizam?
Zemlja je kao ravna ploča, smještena pod santama leda i stakla - jedna je dežurna ,,istina” koju ćemo pročitati na svim portalima za ljubitelje teorije zavjere. Kao što na istim tim portalima možemo pronaći i ,,istine” o medicini koja se urotila protiv naše djece, pa moram pitati iste te medicinare: “Da li će neko od naše djece oboljele od autizma postati najbolji student ili možda profesor?” Da li će neko vakcinisano dijete, koje je imalo fatalne posledice, moći da odlučuje o svom životu ako znamo da boluje od autizma? Kako ćemo se mi na lijep način ,,urotiti” protiv onih u zdravstvenom sistemu koji zagovaraju ,,da vakcina sprečava povećanje ,,neke” epidemije, ako znamo da ni oni ne znaju da li je vakcina, o bilo kojoj da se radi, ispravna?”
Takve površne istine i ubjeđivanja o argumentovanom trovanju djece vakcinama, protiv volje roditelja, doprinose širenju još većeg nepovjerenja. Odmah da kažem, lično nisam protiv imunizacije, ali jesam protiv načina na koji se roditelji na to prisiljavaju. Zar ne bi trebalo da u 21. vijeku imamo što manje zaraznih bolesti? Ovako kako nas ubjeđuju ne bi trebalo da ih bude nikako, a mi u Crnoj Gori nemamo ni statistiku oboljele djece od razvojnih smetnji, što je poražavajuće, a kamoli da se dotaknemo takvog jednog kompleksnog pitanja kakvo je pitanje o ispravnosti vakcina.
Ne želim da ulazim dublje u problematiku, ali svakako moram istaći da roditelji djece koja su poslije primanja MMR-a oboljela od autizma žele da sva druga djeca imaju bezbjednu zdravstvenu zaštitu koja bi ulivala povjerenje u dobru kontrolu pomenutih vakcina. Barem tako rade uređene zemlje. U našoj državi roditelji imaju konkretan problem, jer im se vakcine naturaju kao obaveza, te time nemaju pravo na izbor vakcinacije.
Da podsjetim, u zemljama EU procenat vakcinisane djece je veći od 96 odsto, dok vakcinacija nije obavezna, i svakako nije pod prisilom.
Skeptičnost građana i roditelja prema vakcinaciji samo je dio narastajućeg nezadovoljstva i nepovjerenja prema zdravstvenom sistemu Crne Gore u cjelini.
Zagovaramo da se roditeljima da pravo da odluče da li će vakcinisati svoje dijete ili ne i da sami odlučuju o sudbini svoje djece. Da bi se povjerenje u zdravstveni sistem u Crnoj Gori povećalo, roditelji moraju da dobiju adekvatne odgovore na mnoga pitanja. Kada čujem da neko kaže da pedijatri daju detaljne informacije o svakoj vakcini, naježim se od brutalne neistine. Nije tačno da o bilo kojoj vakcini, ponajmanje o MMR-u, roditelji dobiju bilo kakvu informaciju od izabranog pedijatra svog djeteta već dijete dobija pomenute vakcine pregledano ,,golim okom”. I sami znamo, i mi roditelji koji nijesmo medicinski radnici, da nijedno dijete koje ima bilo kakav zdravstveni problem, pa ni običnu prehladu, ne smije primiti vakcinu. Ko garantuje, bez ikakvog detaljnog pregleda, da u datom trenutku vakcina nije samo okidač problema? Ako je vakcina zaštitnik od zaraznih bolesti, zašto poslije imunizacije dijete dobije boginje? Kako je moguće da nevakcinisano dijete zarazi ono koje je primilo vakcinu, opet, ako je vakcina zaštitnik? Ko će da da odgovore na ta pitanja? Doktori?
Možemo čuti iz raznih emisija koji je procenat vakcinacije u Kaliforniji, uopšte u EU, ali ne možemo u maloj Crnoj Gori da dobijemo ni najbanalnije odgovore. Pa šta onda to radimo? Bavimo se drugim zemljama, a šta je sa djecom u našoj državi? Okrivljujemo društvene mreže za širenje dezinformacija? Pa, demantujte roditelje oboljele djece...
Dajte objašnjenja na mnoga pitanja roditeljima, dajte garanciju da dijete neće dobiti bilo kakav poremećaj poslije vakcine, objasnite roditeljima šta sadrže vakcine, da li su štetne po zdravlje ili ne, odgovorite na bezbroj pitanja, i dobićete rezultate... Ulijte povjerenje u zdravstveni sistem, koji sada zasigurno nije na nivou, i ne brinite za dalju imunizaciju djece u Crnoj Gori.
Stara izreka kaže: “Koga jednom zmija ujede, i guštera se boji”....
(Autorka je direktorica
NVO ,,Naše sunce’’)