- PIŠE:
Milosav B. Gagović,
penzionisani pukovnik JNA
U 2017. obilježavamo sedamdeset šest godina od narodno-oslobodilačkog ustanka protiv fašističkog okupatora i sedamdeset i dvije godine od pobjede nad tim zlom koje je prijetilo da čitavo čovječanstvo zavije u crno. Fašizam je bio prijetnja savremenom čovječanstvu. Fašistička ideologija je stremila ka potpunom uništenju pojedinih naroda i njihovih kultura. Međutim, ne možemo reći da smo uspjeli da nove generacije edukujemo o svemu onome što se događalo i kako se događalo, pa nam se zbog toga i ponovio bratoubilački rat, sličan onome 1941–1945. godine. Nijesmo imali okupatora spolja, ali su unutrašnje snage podsjećale svojim predjelima i opredjeljenjima na ono vrijeme, bez obzira što se nijesu ponovili nazivi, poimenično, vojnim formacijama koje su nastale raspadom Kraljevine Jugoslavije. Ali, ideološko opredjeljenje bilo je u većini slučajeva slično. Ovom prilikom želim da podsjetim čitaoce na ono vrijeme kad je otpočela priprema i organizovanje naših naroda za borbu protiv fašizma.
U konkretnom slučaju izvršiću analizu organizovanja stanovnika na prostoru Pive za borbu sa okupatorima i njihovim sledbenicima.
Radi preciznije i uspješnije realizacije koristio sam literaturu koja se bavi tim problemima, od Vojne enciklopedije, preko većeg broja autora do temeljne i opšte obrade događaja od strane jednog od učesnika i svjedoka tih zbivanja dr Obrena Blagojevića, u monografiji „Piva”.
U ovo vrijeme postoje razna mišljenja i tumačenja događaja koja, na neki način, umanjuju značaj i ulogu NOV u borbi protiv fašizma, za razliku od onih koji su dobrim dijelom pomagali nosioce te fašističke ideologije ili su se stavili na raspolaganje svim svojim kapacitetima. Naš narod ima običaj da kaže: „Ne mogu se miješati voda i ulje”. Isto tako, ne možemo poistovjećivati borce protiv okupatora i fašizma, sa pomagačima okupatoru, a zarad, navodnog pomirenja. Postoji samo jedna istina. Ona se ne miri lažima, niti našim željama.
Neophodno je predočiti pravu sliku kako buduća pokoljenja ne bi živjela u zabludi i da ne bi veličali „one” ili „ove”, niti bilo koje ako nijesu to zaslužili.
Čini se, zavladalo je opšte neshvatanje i pogrešno tumačenje svega onoga što se zbivalo tih ratnih godina. Zanemarena je uloga NOB-a, ili se omalovažava njen doprinos pobjedi nad fašizmom.
Mnogi poistovjećuju NOB sa borbom za komunizam. Tako se propašću komunizma i narodno-oslobodilačka borba smatra uzaludnom. Zapravo, umanjuje se značaj veličanstvene borbe i slavnih bitaka i pobjeda narodno-oslobodilačke vojske. Zanemaruju se gubici od 305.000 pripadnika narodne vojske koji su časno položili svoje živote u borbi protiv okupatora i njegovih pomagača.
Vrijeme o kome je riječ sa ove distance, posebno događaji koji su obilježili to vrijeme, nameću potrebu za što objektivnijom analizom, koja bi mladim naraštajima poslužila kao izvor koji ih upućuje na stvarno, činjenično stanje. U ovom slučaju mislim na generacije koje će biti u obavezi da izučavaju to vrijeme i sve što se u tom vremenu na ovim našim prostorima događalo. Moramo ih edukovati koliko je moguće više – pravilno i pravedno. Ne smijemo biti pristrasni, niti se rukovoditi floskulom „da pobjednici pišu istoriju”. Mi ne bismo smjeli pripadati ni pobjednicima, ni pobijeđenima, već ljudima koji će što je moguće objektivnije iznijeti istinu.
Da bismo što objektivnije dočarali mladim generacijama vrijeme narodnooslobodilačke borbe 1941–1945. i zbivanja u njemu, u obavezi smo da cjelokupne događaje posmatramo i sagledamo u okviru opšte situacije i zbivanja na prostoru Kraljevine Jugoslavije.
NASTAVIĆE SE