- Piše: Mihailo Medenica
Pretrčavši 42 kilometra za nešto manje od deset minuta i stigavši na cilj 20 sati prije početka trke, Aleksandar Vučić je postavio novi rekord Beogradskog maratona, ostavivši za sobom više od 1.000 takmičara kojima je u međuvremenu javljeno da se vrate kućama, s obzirom na to da je osim prvog mjesta Aleksandar Abebe Vučić Bikila osvojio i drugo i treće, stigavši za sobom sa dva, odnosno, tri minuta zakašnjenja…
Nakon pobjede i uručenja pehara pobjednik, drugoplasirani i trećeplasirani Vučić je izjavio: „Krenem ja tako s posla, ne spava mi se, razmišljam kako da prekratim vrijeme dok ne sretnem sebe kako odlazim na posao kad se sjetih da je sjutra maraton! Ma, šta sjutra, pomislim vođen onom: „Što možeš danas ne ostavljaj za sjutra“, javim Mariću da javi mami i tati da ću, kao, spavati kod druga, da se ne brinu, vežem kravatu oko čela k'o znojnicu, ogrnem Vulina k'o peškir i krenem u sve cipelama koje dužim na revers za posao, inače hodam bos ili vežem dva penzionera k'o krplje…“
Drugoplasirani Vučić se nadovezao na riječi pobjednika istakvaši da je nemoguće bilo stići ga, iako je u pojedinim trenucima djelovalo kao izvodljivo, ali je šampion trčao „brže- jače- bolje“ od svih i zasluženo pobijedio, odbivši da se osvježi vodom ili sendvičima, poručujući: „Dajte to narodu, dajte to narodu…mislim da nam je ostalo i nešto upaljača i olovaka…“, dok je trećeplasirani Vučić, napravivši prethodno selfi sa ostalom dvojicom sebe, poručio: „Znam da će sad neki reći da su trčali i mrtvi, oni koji nisu na spisku prijavljenih takmičara, pa čak i oni čiji su šorcevi i majice opeglani kao da su sad iz plakara, ali pobjeda gospodina Vučića je neupitna! Čovjek je trčao kao u magnovenju polažući po temeljac na svakom kilometru i primajući usput strane investitore koji su mu se pridružili u Trci zadovoljstva, ugovorivši otvaranje najmanje još pet maratona koji će uposliti više od 10.000 mladih stručnjaka kako bi se zaustavio odliv mozgova i znoja u inostranstvo, rekavši: „Bolje da ovdje trče ukrug jureći sebe nego u pustoj tuđini u nepoznato…“
Kuriozitet maratona svakako jeste činjenica da je nakon pretrčanih 42 kilometra Aleksandar Vučić insistirao na dodatnim kilometrima, o čemu je posvjedočio i dr Nebojša Stefanović, medicinska sestra volonterka, prepričavši istorijsku završnicu trke, koja to zapravo i nije bila…
„Na samom cilju gospodar Aleksandar Vučić podviknu: „Šta, samo ovoliko?! Pa nisam se pošteno ni oznojio, evo vidite Vulin suv k'o barut, hitno zovite Zoranu Mihajlović da šalje mehanizaciju ispred mene i da mi asfaltiraju još najmanje 50 kilometara sa tri- četiri baš uska tunela i nekoliko nedovršenih mostova koje ću u skoku svečano da otvorim!
Sramota je da sa ovolikim rastom BDP-a, plata, penzija, socijalnih davanja i oduzimanja Beogradski maraton bude samo 42 kilometra, što čak i Krkobabići pretrče kad načuju: „Plata ili upravni odbor“!
Ne interesuju me nikakva opravdanja i priče o tom nenaprednom antičkom Grku, ta mizerna 42 kilometra, od sada priznajem samo kao rekreativno razgibavanje, a maraton će se trčati od Subotice do Preševa, s tim što dole moramo na prstićima, naredio mi…ovaj, zamolio je gospodin Musliu da ne galamimo po „Preševskoj dolini“ inače će da prekine trku i nalupa nam šamare, što nikako neću dozvoliti, jer se zna ko je gazda u Srbiji i ovdje samo mi možemo da udaramo obraze o njegove dlanove, a nikako on da prijeti lupanjem šamara, ali ako ga ipak probudimo recite da je sve bila Dačićeva ideja i da sam ja kod Marića u emisiji…
Što se nagrade tiče, sva trojica Vučića su se saglasili da novčani dio doniraju u humanitare svrhe i pomognu akciji: „Pomozimo dr Nadi Macuri da progleda…table sa nazivima ulica Vučić“, dok će pehare donirati smederevskoj Željezari kao sirovinu za početak proizvodnje tri biliona špenadli s tupim vrhom za tržište Kine.
P.S. Siniša Mali, zaštitno lice maratona pod fantomkama i čuvar 24 nekretnine u zimskom periodu, apelovao je na prijavljene takmičare da sjutra ne remete javni red i mir trčeći gradom, već da prihvate poraz i dohvate se mješalica i lopata na gradilištu „Beograda na vodi“- najboljem akcijašu slijedi udarnička…
Izudaraće ga neka ekipa finih ljudi uz sasluženje bagera i tihovanje policije.
Šampion je trčao „brže- jače- bolje“ od svih i zasluženo pobijedio, odbivši da se osvježi vodom ili sendvičima, poručujući: „Dajte to narodu, dajte to narodu…
Čovjek je trčao kao u magnovenju polažući po temeljac na svakom kilometru i primajući usput strane investitore koji su mu se pridružili u Trci zadovoljstva, ugovorivši otvaranje najmanje još pet maratona