- Piše: Magda Peternek
Definicija kaže da ,,sistem predstavlja skup elemenata, realnih ili apstraktnih, koji čine cjelinu, gdje svi elementi međusobno inter-reaguju, povezani s barem jednim drugim elementom, i svi zajedno služe zajedničkoj svrsi.'' Slažem se. Ima ih raznih- društvenih, političkih, računarskih, obrazovnih, pa čak i onih u igrama na sreću.
Kada sistem funkcioniše onako kako su mu postavljeni temelji (za ovaj, na sreću, nisam sigurna) čvrsto i pouzdano, onda nijedno društvo nema bojazni od urušavanja. Međutim, tamo gdje ga nema, ili još gore, gdje se on prerušava u svoju suprotnost, umjesto skladnog i uvježbanog hora, slušaćemo raštimovani orkestar.
Nijedan loš sistem se ne mijenja preko noći. Za to su potrebne duboke i korjenite analize, razboritost, razumnost, odlučnost, istrajnost, ali i iskrena želja za dobrobit cjelokupnog društva.
Za takav poduhvat potrebno je vrijeme, strpljenje i potrebni su odgovorni ljudi. Željeti promjene u društveno-političkom životu prije svega znači postaviti ključno pitanje: ''Čime kao pojedinac nisam zadovoljan, ili čime bih bio zadovoljan, i kako bih mogao da utičem?'' Da bi se imala svijest o tome, neophodno je razraditi ,,sisteme organa za razmišljanje''. Da li ih mi kao društvena cjelina posjedujemo u onoj mjeri u kojoj bi ona iskazala sposobnost i spremnost da funkcioniše na pravi način?
Nažalost, mislim da nismo ni blizu pozitivnog odgovora, jer nemamo ukorijenjen ni stav ni predstavu o realnom i konkretnom sagledavanju društvenih problema.
Nevaspitanje sistema nije posledica nemarnosti ,,tamo nekih'' koji kroje naše živote, već upravo nas koji i činimo taj sistem.
Nefunkcionisanje sistema nije greška ,,onoga tamo za strojem'', već svih ,,šrafova'' pogrešno uklopljenih u ''mašinu.''
Bahatost sistema nije gramzivost i pohlepa ,,onih uvijek istih'', već naša nezainteresovanost, površnost i neupućenost.
Ne može se sistem mijenjati ako se ne mijenja suština, a to je svijest pojedinca. Snaga promjene nabolje nije u banalnoj, svakodnevnoj kritici sistema, već u kritičkom obraćanju, prije svega sopstvenoj savjesti, pa tek onda ,,ostatku svijeta''. Dakle, svako površno protivljenje sistemu i nezadiranje u intimu sopstvene neodgovornosti, pogrešan je put ka ozdravljenju društva. ,,Bacanje kamenja'' na one ,,što su krivi za sve'' samo je bumerang našoj bezidejnosti.
Raštimovani sistemi svjesnog, zamjenjivanje uzroka posledicom, zatim nerazdvajanje bitnog od nebitnog, kao i poigravanje prioritetima, vrlo su duboke i bolne rane našeg društva. Mjesto odakle bi trebalo početi liječenje su naši neophodni susreti sa sobom i onim što nije dobro u nama.
,,Sistem te laže'', naziv je pjesme grupe „Beogradski sindikat''. Tačno, ali samo ako se ne boriš za istinu. Ali, ako je tvoja istina lažna slika kojom se predstavljaš, i prebacivanje krivice na ,,tamo nekog'', onda je sistem upravo ono što si i ti. Lažan.
Činjenica je da je svako suočavanje sa nečim što odlažemo, a što nas kad-tad čeka neprijatno i bolno, ali je zato mogućnost za osvješćenje i napredak mnogo veća od kukavičkog bježanja.
Samokritika je uvijek bila i biće prvi korak ka prevazilaženju prepreka. Sistematsko sagledavanje onoga što bismo promijenili u društvu počinje u našoj odluci da mijenjamo sebe. Ako to učinimo i budemo dovoljno dobri, zreli, smjerni i ozbiljni, onda ćemo i biti dio jednog ozbiljnog i funkcionalnog sistema. Sve do tada, prćija našeg nezadovoljstva, ostaće tamo gdje je i pustila korijene. U nama samima.
Sistem i državu ne čini jedan čovjek. On nije jedini. Ali nije ni jedini krivac! Sistem i državu čini društvo, a društvo činimo mi kao pojedinci.
Zato, dragi moji, i vi koji se slažete sa mnom i vi koji ne mislite kao ja, za početak se zamislite i zapitajte-zašto je tako? Bez preispitivanja i traženja odgovora, prije svega u sebi i nad sobom, neće biti ni konstruktivnih rješenja. Ja to radim svakodnevno i sistematično. I ja i moj bič. Jer raštimovani sistem je kič.
Ako je tvoja istina lažna slika kojom se predstavljaš, i prebacivanje krivice na ,,tamo nekog’’, onda je sistem upravo ono što si i ti. Lažan
Nefunkcionisanje sistema nije greška ,,onoga tamo za strojem’’, već svih ,,šrafova’’ pogrešno uklopljenih u ,,mašinu’’
(Autorka je pjesnikinja)