- Piše: Novo Vujošević
U Crnoj Gori je sada na tapetu vruća, odnosno užarena tema referendum – za i protiv. Potežu se različiti argumenti, različiti dokazi. I suvisli, i nesuvisli, i demokratski i nedemokratski. Čini se da se jedan argumenat nedovoljno ističe i obrazlaže. Riječ je o iskazivanju i ostvarivanju stvarne volje naroda. U stvari, treba potencirati stvarnu (neposrednu) demokratiju. Istinska demokratija i stvarna (neposredna) demokratija su sinonimi. Odavno je poznato da je referendum glavni i jedini instrument identifikovanja i ostvarivanja volje naroda. Jedino se referendumom može testirati volja naroda o krucijalnim problemima koji tište jedno društvo na ovoj planeti.
Osim neposredne, postoji i posredna, odnosno posredovana demokratija. Ona je, u stvari, nužno zlo, jer se o svakom problemu ne može odlučivati na referendumu. Kada je u pitanju posredovana ili predstavnička demorkatija, uvijek postoji realna opasnost da se ona pretvori u svoju suprotnost; naime, onaj koji je izabran kao narodni predstavnik, često ne izražava i ne ostvaruje volju onih koji su ga izabrali, već lično svoju ili nečiju drugu i tuđu.
Problem iskrivljavanja volje naroda, odnosno njenog otuđivanja od građana je veoma i naročito izražen u Crnoj Gori. Brojni su argumenti koji potvrđuju ovu konstataciju. Uzmimo jedan najsvježiji. Predsjednik Crne Gore je ovih dana javno priznao da se prije zalagao za referendumsko izjašnjavanje o ulasku Crne Gore u NATO pakt, ali se kasnije predomislio, odnosno alavertio se da to nije dobro za Crnu Goru, i da joj to donosi bezbjednosne rizike.
Gospodine predsjedniče, Vi, izgleda, niste svjesni šta ste rekli, šta ste izjavili. Vaše predomišljanje nije ništa drugo do grubo kršenje i gaženje volje naroda, volje Vaših glasača. Vi ste, u stvari, manipulisli njihovom voljom. Dobili ste glasove i povjerenje birača upravo zbog tvrdog obećanja da će se održati referendum o ulasku Crne Gore u NATO pakt. Vi ste, znači, svoje birače prevarili. Gospodine predsjedniče, nije baš pošteno učiniti svojevrsni zločin nad voljom naroda, a kasnije ravnodušno reći: „predomislio sam se”. U iole demokratskim državama za takvo činjenje i govorenje odmah biste lepetnuli sa predsjedničkog trona.
Gospodine predsjedniče, izgleda da slabo vidite šta Vam se događa u državi. Zar ne vidite da je udruženje stranaka nacionalnih manjina sa DPS-om svojevrsno iskrivljavanje volje naroda, volje birača? Svaka od tih političkih stranaka ima svoj program. Svaki od programa je pridobio izvjestan broj birača. To znači da su se glasači u toku glasanja opredjeljivali za principe i stavove njihovih stranaka, a ne za program koji će tek uslijediti nakon potpisivanja koalicionog sporazuma. Logično je konstatovati da je sami sporazum u izvjesnom smislu dezavuisao volju birača. Ovo tim prije ako se ima u vidu da se nije naknadno konsultovala volja birača. Samo sporazumijevanje i dogovaranje je sa sobom nosilo ucjenjivanje, nadgornjavanje i grubu trgovinu funkcijama. Događaji u Petnjici i nečasno „poigravanje” Njegošem, sve prethodne konstatacije zorno ilustruju. Ovdje se s pravom nameće pitanje: Da li je voljom i željom crnogorskog naroda Njegoš proglašen genocidnim pjesnikom i da li je konsultovana volja naroda kad je storniran predlog da se dan Njegoševog rođenja proglasi Danom kulture Crne Gore? Osim ovog, nameće se i pitanje: Da li je konsultovana volja naroda o priznanju nezavisnosti Kosova? Da li je narod testiran o uvođenju takozvanog crnogorskog jezika? Na sva ova pitanja treba da odgovore predsjednik, premijer i ostala vlastodržačka vrhuška. Pritom smo svjesni da njihovi odgovori ne mogu biti ni iskreni, ni jasni.
Na osnovu prethodnog, može se zaključiti da je na jedvite jade skrpljena formalna većina i to prvenstveno skrnavljenjem volje birača. Zar nije apsurd svih apsurda da jedna takva većina, stvarno nekompetentna, odlučuje o spoljnopolitičkoj sudbini crnogorskog naroda i to na dugi rok?
U ovim, po mnogo čemu, odsudnim trenucima za sudbinu Crne Gore neophodno je eksplicirati „učinke” postojeće vlasti, koji su, u stvari, flagrantno kršenje volje naroda, volje birača. Oni koji su na vlasti, u svim predizbornim kampanjama, beskrupulozno lažu svoje birače. Kažu da će ubrzano smanjivati nezaposlenost, ali od toga nigdje i ništa. Kažu da će likvidirati korupciju, a korupcija raste li raste. Obećali su glasačima da će se beskompromisno obračunati s kriminalom i kriminogenim klikama, a danonoćno ginu ljudi kao žrtve obračuna među klanovima i među zaraćenim bandama. Obećali ste biračima da se sirotinja nikad više neće „vrzmati” oko kontejnera, a sirotinje je sve više i više. Uvijek kažete da ste za fer i poštene izbore, a krađa glasova je vaš najunosniji posao.
Na jednom skoro održanom antifašističkom skupu, odnosno na šestom kongresu SUBNOR-a, premijer inatno i prskosno izjavi: „Crna Gora nije Ravna gora”. Uzgred rečeno, ova se izjava mnogo svidjela i samom autoru, a bogami i televizijskom servisu.
Televizija je bezbroj puta ponavljala ovu „mudrost”, kao da je, ne daj Bože, izrekao Marko Miljanov ili Sula Radov. No, gospodine premijeru, kako se ne sjetite da kažete odakle nam je fašizam najčešće dolazio i koji je glavni krivac za krvave fašističke pogrome i zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu? Čudim se kako se ne prisjetite da kažete da je sovjetska Rusija odigrala presudnu ulogu u slamanju fašizma u svjetskim razmjerama. Vi se, naravno, ne sjetiste fašističkog čina koji je u bliskoj prošlosti počinio NATO pakt. Ima li šta gnusnije i fašističkije nego bombardovati nedužni i nevini narod i to kasetnim bombama? Iz svega ovoga slijedi jedino logično pitanje: šta vas to tjera da se se učlanite u takvu organizaciju? I pticama na grani je jasno da to ne radite radi progresa i bezbjednosti zaštite naroda, već je to bježanje od odgovornosti i čuvanje vlasti pod kišobranom NATO-a.
Probudi se, narode. Digni glas protiv ulaska u NATO. Tim svojim činom podignućete volju naroda, odnosno neposrednu demokratiju na viši nivo. Ne dozvolite da vam manipulatori i diktatori oduzmu vašu demokratsku volju, vaš demokratski identitet i prosperitet. Nemojte dozvoliti da vas postojeći režim drži u zabludi. Zar iko dozvani i suvisli može povjerovati da vojni pakt i vojna mašinerija donose sa sobom demokratiju, i to onu stvarnu, onu istinsku?!