Sunovrat drvoprerade, promociju mešetarskih struktura i činovničke marifetluke preprodaje šumskog zlata najbolje pokazuje projekat lažne izgradnje šegare, peletare i fabrike „durmitorskih kuća“ u Njegovuđi kod Žabljaka, smatra direktor NVO Centar za razvoj Durmitora Darko Stijepović.
Prema njegovim riječima, slična situacija je i u još 16 opština u Crnoj Gori.
– To znači i da se godišnje najmanje 45.000.000 eura mulja u sličnim drvoprevarama. Viši stepen drvoprerade bi donio mnogo više profita ali to onemogućava sistemska korupcija, ugrađena u način dodjele koncesija na šume – naveo je Stijepović.
On je naglasio da je o svemu tome obavijestio državno tužilaštvo, ali da nije bilo odgovora.
Stijepović je istakao da je firma Pelengić trejd iz Žabljaka u protekle dvije godine dobila koncesije za eksploataciju 25.000 metara kubnih drveta u opštini Žabljak.
– Ta firma je dobila koncesije, a druga firma identičnog imena, ali iz Bijelog Polja, vrši eksploataciju sirovine. Preduzeću u Žabljaku račun miruje dvije godine, ima samo jednog zaposlenog i to na pola radnog vremena. Upravnik te firme ima i svoju pilanu u Andrijevici, a bio je i stečajni upravnik u Žabljaku i širom Crne Gore – naveo je Stijepović.
Stijepović je naglasio da se radi o privilegovanima koji su u firmama zaposleni na tri mjeseca, odnosno do dobijanja koncesije, a zatim migriraju u drugu firmu, a sve uz podršku u državnim strukturama.
Prema njegovim riječima, državno tužilaštvo moralo bi da reaguje iz razloga što je objekat šegare izgrađen bez građevinske dozvole i suprotno rješenju Uprave za inspekcijske poslove. Takođe, kako je naglasio, taj objekat ima i nelegalne priključke za vodu i električnu energiju.
– Službena lica u Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu zloupotrebom službenog položaja omogućila su priključak za struju za nelegalni objekat, a službena lica u komunalnom preduzeću priključak na vodu – tvrdi Stijepović.
Šegara je, kako je naveo, otvorena u maju prošle godine, bez upotrebne dozvole, a tek 26. maja ove godine raspisan je oglas za zakup lokacije na kojoj je već izgrađen nelegalni objekat. Prema njegovim riječima, investitori su bespravno uzurpirali i devastirali državno zemljište za majdan pijeska bez oglasa i koncesije, čime su izbjegli plaćanje koncesione naknade u iznosu od oko 120.000 eura.
Dodatni razlog da tužilaštvo reguje jeste i taj što je formirana grupa koja je, kako navodi Stijepović, formirala grupu koja je podržala i izvela poduhvat „drvoprevare” i obmanula Vladu za dobijanje neosnovane pomoći za investiciju u iznosu od 180 hiljada eura, prikazujući da je vrijednost projekta 1,35 miliona, iako on do danas nije realizovan jer ulaganja nijesu prešla iznos potreban za dobijanje državne pomoći.
Prema procjenama Stijepovića, u halu je uloženo oko 108 hiljada, za dvije mašine za šeganje 38.000 eura, dok je ograda koštala oko 10 hiljada, što je ukupno 156.000 eura. Naglasio je i da je budžet Opštine Žabljak besplatnim davanjem na korišćenje zemljišta od oko 150.000 metara kvadratnih oštećen za oko 300 hiljada, neplaćanjem komunalija za 12 hiljada, izbjegavanjem koncesione naknade za eksploataciju 30.000 metara kubnih pijeska za 120 hiljada, smanjenjem koncesione naknade za sječu (70 odsto na smanjenu cijenu koncesije prvom koncesionaru od 12 eura po kubiku na 24.000 metara kvadratnih, što iznosi oko 288.000 eura), kao i za poreze na ugovore o djelu od 26.000 eura.
– Troškovi angažovanja sjekača, volujara i traktorista su po pet eura za kubik drveta. Koncesiona naknada za Pelengić trejd je 20 eura, pa je tako trošak do pilane 35 eura po metru kubnom. Po procesu rezanja kubik drveta ima cijenu najmanje 130 eura. Dakle, 19.000 metara kubnih daske koncesionar proda za najmanje 2.500.000 eura, dok troškovi ne mogu dostići polovinu te sume. Lokalno stanovništvo za ogrijevno drvo plaća po 30 eura za kubik – naveo je on.
J.V.
Poklonili i zemljište
Stijepović je naglasio da su „činovnici žabljački” darovali Pelengić trejd iz Žabljaka zemljištem od 150.000 metara kvadratnih, koje koristi bjelopoljska firma.
– Ako je kvadrat placa po dva eura, onda je to 300.000 eura. Komunalije su oko 12.000 eura. Opštinari su poklonili i 30.000 metara kubnih pijeska, bez koncesije i tendera, a kubik pijeska se prodaje po četiri eura, pa je to ukupno 120 hiljada eura – naveo je Stijepović.
Kako kaže, razlika koncesione naknade između prvog i drugog koncesionara je 12 eura po metru kubnom, a na 24.000 kubika je 245.000 eura, tj. dobilo bi se još toliko novca da je koncesije koristio neko drugi iz Žabljaka, a ne firma iz Bijelog Polja.
– Ovaj novac se preliva kao ekstraprofit kod prvorangiranog koncesionara, a preko njega u džepove onih koji mu omogućavaju duplo niže koncesije – naveo je Stijepović.