Proslava 23 godine postojanja i rada galerije „Most”, prve privatne galerije na tlu Crne Gore, počela je preksinoć izložbom radova akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića. Prije otvaranja postavke likovnih djela slikara koji je Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu, brojnu publiku je Dragan Mitov Đurović podsjetio je na okolnosti u kojima je galerista Branko Kovačević osnovao galeriju „Most” na Cetinju, koju je kasnije preselio u Podgoricu. On je istakao da je galerija osnovana kao plod želje Branka Kovačevića da ponovo „izgadi most u vrijeme kada su svi rušili mostove, prave i one među prijateljima”. Podsjetio je i na nemjerljiv doprinos radu ove galerije pokojnih Olge Perović, Milana Coka Marovića i Đorđija Živkovića Žigalja, koji je kumovao ovoj galeriji.
Naglasio je i doprinos koji daju u okviru Umjetničkog savjeta i poznati likovni stvaralac Nikola Vujošević, reditelj Blagota Eraković, Ilija Dapčević direktor Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić”, glumac Slobodan Marunović, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić.
Trodnevni program proslave kojim otac i sin Branko i Milorad Beki Kovačević obilježavaju godišnjicu od rada galerije „Most”, počeo je izložbom akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića, koji se podgoričkoj likovnoj publici predstavio radovima iz svog novog ciklusa na kojem radi već četiri, pet godine.
- Koliko je to dobro volio bih da kaže nezavisna kritika, a ne ova naručena, u katalozima. Ona praksa od prije desetak, dvadeset godina, kada su u Crnoj Gori dnevni listovi imali nekog angažovanog, kompetentnog likovnog kritičara, koji je pratio to što mi radimo, izložbe i galerije, i kritikovao bez neke veze sa nama umjetnicima, već nezavisno, čisto, što je uostalom, najobjektivniji način. Onaj sud „iza leđa” je najbolji, čini mi se – prokomentarisao je umjetnik.
Ibrahimović je rekao da mu je čast što je baš on izabran da svojim radovima uveliča proslavu galerije „Most”. Prijateljstvo i saradnja sa Brankom Kovačevićem datira od 1999. godine, kada je prvi put izlagao pod krovom ove galerije.
– Od tada smo stalno u kontaktu. Srećan sam što su me Branko i Milorad udostojili da uveličam proslavu i večeras budem ovdje. Pokazali su da su galeriju podigli na visoki nivo, što se vidi i ovih dana i što se vidjelo protekle dvije decenije. Sve im najbolje želim. Hvala im – poručio je on.
Svoje stvaralaštvo bazira na odnosu i spoju prirode, arhitekture i čovjeka.
– Zapravo, ono što nas okružuje čini naš vizuelni svijet koji nas obogaćuje, oplemenjuje, i formira nas ovakve kakvi jesmo. To je, u stvari, suština mojih slika. Detalji, fragmenti iz mog života. Fragmentacija moje životne stvarnosti ili transponovanje prirodnih struktura i tekstura i onoga što je čovjek stvorio u likovni, vizuelni izgled – kazao je on.
Poseban značaj pridaje očuvanju tradicije, koju bilježi na svojim platnima. Smatra takav pristup veoma važnim, jer, kako kaže, na taj način „upozorava da nestaje ono što su naši preci gradili”.
– Kakva god da je, arhitektura koju su nam ostavili preci značajna je i treba je čuvati. Treba čuvati to što je u našim kućama. Postoji priča kako jeftino prodajemo naše ćilime i mijenjamo ih za tepihe iz Turske i Bugarske. Jednostavno, lako se odričemo nekih vrijednosti, pa pokušavam na slikama i na to da upozorim. Posebno na arhitekturu, da je treba čuvati – objasnio je Aldemar Ibrahimović, koji je postdiplomske studije završio na Cetinju.
Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović je i zvanično otvorila izložbu svojim osvrtom na stvaralaštvo Ibrahimovića, a Marunović je kao poklon publici pročitao odlomak iz Njegoševog filozofskog traktata o umjetnosti. Svečani trenutak je upotpunjen muziciranjem našeg uvaženog gitariste Radoša Malidžana.
Trodnevna proslava 23. godišnjice „Mosta” završava se večeras, u 20 časova, u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”, kada će biti održan omaž Olgi Perović. O istoričarki umjetnosti, likovnoj kritičarki i dugogodišnjoj novinarki, govoriće: Ljiljana Zeković, Ljiljana Karadžić, Nikola Vujošević, Miroslav Ilić, profesor harmonike i Branko Kovačević.
S.Ć.


Potrebna nam je objektivna kritika

Nedostatak objektivne kritike Aldemar Ibrahimović vidi kao ozbiljanu manu naše likovne scene. Smatra da je objektivna kritika ranija, prije deset, dvadeset godina bila mnogo zastupljenija u našim medijima, prije svega dnevnoj štampi. Ističe da je u pogledu kritike srednja generacija likovnig umjetnika, kojima i sam pripada, u mnogo povoljnijoj situaciji nego slikari koji danas stvaraju svoje mjesto na domaćoj likovnoj sceni.
– Mislim da su oni hendikepirani. Ima raznih vrsta kritika, ali ova naručena previše je subjektivna, previše lična, zato što je nastala u saradnji s autorom. To baš ne ide. Mislim da je moja generacija bila u prednosti i da je to pokazalo vrijeme. U Crnoj Gori imamo sjajnih likovnih umjetnika. Pogledajte samo što je posljednjih godina vajar Miodrag Šćepanović napravio. Dolazi iz Kolašina, iz male sredine, a dobio je dvije svjetske nagrade u Parizu, nagradu Jesenjeg salona, i Gran pale. To ga potvrđuje kao umjetnika. Posebno među omladinom koja uči na Cetinju – poručio je Ibrahimović.