Mlada sopranistkinja Anđela Jovićević, koja je svoje prve korake učinila na sceni KIC „Budo Tomović” u rodnoj Podgorici, oduševila je publiku koja je preksinoć došla upravo u KIC da je sluša ponovo. Ali, sada nakon sticanja diplome na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu, gdje pohađa i master studije.
Utisak je da ne samo da je mlada umjetnica pokazala koliko je napredovala glasovno, već je na svom solističkom koncertu donijela i dašak glamura svojstven operskom pjevanju, kombinujući kostim i umjereni scenski pokret i glumu, kao i vrlo jednostavnu, a opet prikladnu scensku opremu. Naravno, u tome joj je pomogla i odlična korepetitorka, pijanistkinja Marija Vujanović, kao i gost večeri, harmonikaš Stefan Ćeha. Zato, ne čudi što je publika, koja je prepoznala i istinsku emociju u njegovanom glasu Anđele Jovićević, obogaćenom suptilnim vibratom, zatražila i dobila na bis čuvenu napolitansku kanconu „Povratak u Sorento” („Torna a Surriento”) E. De Kurtisa. I taj sjaj sunčanog Napulja na najbolji način je finiširao jedan sjajni solistički koncert.
Prethodno, Jovićevićeva je izvela raznovrstan operski repertoar sastavljen od različitih arija, a nije izostao ni odličan izbor iz literature za solo glas i klavir. Publika je slušala u njenom izvođenju „Un certo non so che” A. Vivaldija, „Vidit suum dulcem” Đ.B. Pergolezija, „Noći bezumnije” P.I.Čajkovskog, „Azeminu” M. Prebande, „Zdes horošo” S. Rahmanjinova, „Pace mio dio” – ariju Leonore iz opere Đ. Verdija „Moć sudbine”, „Je veux vivre” – ariju Julije iz opere „Romeo i Julija” Š. Ginoa, „Lagrimas mias” A. Markeza, „Addio del passato” – ariju Violete iz Verdijeve opere „Travijata”, „El Vito” F. Obradorsa i „Vesenije vodi” S. Rahmanjinova. I, ne čudi što je cijelo vrijeme Jovićevićeva plijenila pažnju publike, jer je jednako sigurna bila u visokim, kao i nižim lagama, fino nijansirajući zahtjevne melodijske dionice, uvijek precizno kontrolišući glas. No, što je najbitnije, Jovićevićeva je uspjela u svaku kompoziciju da unese emociju, kao i sopstveno viđenje. Jer, to je ono po čemu se razlikuju interpretacije, i po čemu se razlikuju umjetnici međusobno. A, na osnovu onog što smo čuli, čini se da je Anđela Jovićević na pravom putu da izgradi sopstveni prepoznatljiv stil i dodatnim nijansama obogati ionako već prirodom datu izražajnost glasa.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
