Vijeće sudije Višeg suda Suzane Mugoše odlučiće najkasnije za 15 dana o sudbini optužnice protiv petnaest članova „kavačke grupe” koji se terete za zelenaštvo, nedozvoljeno držanje oružja, prodaju droge, davanje mita, teško djelo protiv opšte sigurnosti i pranje novca. Kontrola optužnice održana je juče, a zajednički stav odbrane optuženih bio je da je optužnica specijalnog tužioca Saše Čađenovića neodrživa, manjkava i bez elementarnih dokaza. Oni su ocijenili da optužnica ne sadrži elementarne činjenice.
Sa druge strane, Čađenović je kazao da optužnica obiluje dokazima koji potvrđuju umiješanost i funkciju svakog člana kriminalne organizacije pojedinačno.
Advokat Miodrag Bojanić je rekao da se nijedan dokaz koji se nalaze u optužnici ne odnosi na njegovog branjenika Đerđa Camaja.
– Niti se moj branjenik spominje u mjerama tajnog nadzora i prikupljenim dokazima, niti u izjavama svjedoka i zapisnicima. Nejasno je kako ga je tužilac uspio dovesti u vezu sa svim ovim. Postoji samo jedan poziv koji je stigao na njegovog telefona i koji je trajao šest sekundi. Znači samo jedan poziv za šest godina koliko je navodno član kriminalne organizacije. Naravno, ni za taj jedan poziv nemaju dokaza da ga je on primio i da je tada razgovarao sa bilo kim – kazao je Bojanić.
Pored Slobodana Kašćelana, koji je označen kao vođa „kavačkog klana” optužnicom su obuhvaćeni i Aleksandar Đurišić, Vladimir Božović, Siniša Vlahović, Igor Đurišić, Davor Prelević i Miloš Radonjić, koji su u bjekstvu i za njima je raspisana potjernica. Optužnicom su obuhvaćeni i Stefan Brnović, Đerđ Camaj, Aleksandra Bogdanović, Nikola Andrić, Igor Andrić, Tripo Moškov i Goran Ljubatović.
U optužnici se navodi da su Kašćelan i Igor Božović krajem maja 2010. godine organizovali kriminalnu grupu, a zatim vrbovali ostale članove. Kriminalna grupa je vršila krivična djela iznuda, zelenaštvo, nedozvoljeno držanje oružja, prodaja droge, omogućavanje uživanja opojne droge, davanje mita, teško djelo protiv opšte sigurnosti i pranje novca.
Prema optužnici, Kašćelan i Božović su bili zaduženi za planiranje krivičnih djela, da daju uputstva i naredbe ostalim članovima kriminalne organizacije, da obezbjeđuju materijalna sredstva za vršenje krivičnih djela i da sami učestvuju u vršenju krivičnih djela.
Okrivljeni Aleksandar Đurišić je bio zadužen za primjenjivanje nasilja i zastrašivanje drugih osoba prilikom iznude, kao i da skladišti i čuva oružje i eksplozivne naprave. Njegov zadatak je bio i da obezbjeđuje stanove u kojima su boravili ostali članavi kriminalne organizacije, kao i da koristi prijateljske veze radi prikupljanja podataka koji bi bili od koristi za kriminalnu grupu. Sličnu ulogu u grupi imao je i Vladimir Božović, sin Igora Božovića, koji je bio zadužen i za prenošenje poruka i uputstava ostalim pripadnicima, a posebno Zlatku Samardžiću, pripadniku grupe koji je bio zaposlen u Upravi policije, u slučaju da neko od njihovih bude lišen slobode.
Zadatak okrivljenih Siniše Vlahovića i Davora Prelevića bio je da kao prodavci mobilnih telefona obezbijede neregistrovane SIM kartice članovima kriminalne grupe, koji su ih koristili radi upućivanja prijetnji osobama od kojih su iznuđivali novac. Oni su bili zaduženi i za skladištenje oružja, eksplozivnih sredstava i pancira. Pored omogućavanja uživanja u opojnim drogama osobama koje su kao protivuslugu obavljale neke poslove za ovu kriminalnu organizaciju, Miloš Radonjić je bio zadužen i za bezbjednost članova grupe, kao i za uticaj na sredstva javnog informisanja.
Te zadatke je imao i Igor Đurišić, zvani Major Komandant, koji je fizički obezbjeđivao članove kriminalne organizacije. Okrivljeni Đerđ Camaj je pomagao u provjeravanju funkcionisanja specijalnih SIM kartica koje su korišćene u realizaciji kriminalnog plana, dok je Aleksandra Bogdanović imala ulogu da podmićuje državne službenike.VJ.D.
Pristao na sporazum, pa se pokajao
Zlatko Samardžić je odustao od sporazuma o priznanju krivice koji je potpisao sa specijalnim državnim tužiocem Sašom Čađenovićem. Iako je tom prilikom detaljno opisao kada je i kako postao član kavačke kriminalne grupe, u međuvremenu se predomislio, uz tvrdnju da je tada priznao i stvari koje nije uradio.
Ranije je dobrovoljno priznao da je šefovima kotorskog klana javljao kada policija kreće u pretres njihovih stanova, da ih je upozoravao da se čuvaju ili bježe ukoliko je postojala mogućnost da budu privedeni, zbog čega su oni uvijek bili korak ispred organa gonjenja.
Prema sporazumu od kojeg je odustao, Samardžić je trebalo da bude osuđen na pet i po mjeseci zatvora.