Piše: Budimir Vuković
Nedavno je u jednoj TV emisiji gost bio Aleksandar Vučić. Kao prvak beogradskog pozorišta koji glumi samog sebe u težnji da se pokaže kao tipičan srpski građanin, uzoran sin, brat, otac i suprug. U stilu američke kampanje za predsjednika on je pokazao da potiče iz uzorne porodice koja sanja srpski san.
Njegov povrijeđeni i izraženi ego uvijek je u stavu odbrane, jer se po pravilu nađe krivac koji napada ego. Urotio se protiv njega čitav svijet i treba opstati među vukovima u jagnjećem ruhu i najboljim željama za svoj narod. Svi se otimaju o funkciju predsjednika Srbije, a njegova malenkost samo se brani u želji da spase Srbiju od okrutnih protivnika. Kako je samo mukotrpan put prošao – preko raznih rijalitija, slikajući se sa djecom iz sirotišta, obećavajući da će popraviti bolnice i vrtiće i bio u obavezi da se slika s grlima iz farmi koje će snabdijevati mlijekom pola čovječanstva. Da bi se odbranio (kao i svoj parnjački ego), on je morao da se oslanja na patriote tipa Bebe Popovića i druge branitelje države, moderne prvoborce i zaslužne građane. Kakve su samo detektivske poduhvate morali da izvrše o protivkandidatima vjerne patriote stavljajući život na kocku bjelosvjetskoj mafiji! Morao je ponovo da se aktivira njegov bivši partijski šef u markiranju neprijatelja Srbije budeći kod svog biračkog tijela već zaboravljene pretenzije i snove.
Kako je samo odgovorno i teško biti predsjednik Srbije kad su se svi okomili na tvoj ego. Kao jedini pilot u avionu sa neprikosnovenom licencom on će odvesti letjelicu gdje god putnici budu htjeli i staće na svakoj stanici od Lajkovca do Žitorađe. Pilot-žrtva i to dobrovoljna staće na branik otadžbine, jer to prosječan Srbin od njega traži, a on samo osluškuje.
Njegov voljeni brat Andrej, o kome kruže lažne glasine da je po uzoru na braću iz Crne Gore preuzeo sumnjive poslove, vodi porodične finansije.
Recept za uspješnost sinova je taj da ih majke u djetinjstvu uče da su najbolji i da moraju uspjeti u životu. Kako su samo jednostavna pravila za život koji je u stvari bunar želja u koji samo treba ubaciti novčić ili igračku. Mnogi za život kažu da je iluzija, mnogi da je lažan, neko kaže da je samo jedan, a poneko da je predvorje za drugi istinitiji svijet. Kažu da ljudi vole da žive u laži i da ne mogu bez pozorišta (Beogradskog dramskog) u drami zvanoj život.
I najgori vladari mogu biti dobri za svoj narod, kao što i najbolji mogu živjeti u pogrešno vrijeme. Svako od njih kad padne s vlasti biva osramoćen ili zatvoren. Svaki od njih misli da će vječno vladati (kao i mnogi iz okruženja ili iz istorije). Mnogi bi i život dali da budu glumci u predstavi zvanoj politika. Znajući kako svi političari završavaju potreban je veliki entuzijazam da neko uđe u politiku i da misli samo o jednoj generaciji. Ipak, djetinji snovi jači su od svake realnosti pa politiku doživljavaju kao arenu, a ulog je čitavo potomstvo.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.