Povodom velikog hrišćanskog praznika – Cvijeti, bjelopoljskim ulicama juče je prošla litija koju je predvodio episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Sveštenici i vjernici su krenuli ispred Crkve Svetog apostola Petra, u kojoj je vladika uz sasluženje sveštenika služio liturgiju.
– Slavimo ulazak Hristov u Jerusalim. Gospod prije svoga stradanja, prije nego što je samoga sebe prinio na žrtvu, i primio raspeće i smrt na krstu, ušao je u Jerusalim, u grad u koji će prinijeti žrtvu za sve nas. Prepoznao ga je narod. Naročito djeca, ljudi dobre volje i dobroga srca. Svi su se obradovali radošću velikom, iako je on ušao skromno. Ne kao vladar i pobjednik iz rata, jašući na bijelom konju, nego je ušao skromno jašući na magaretu. Kao obični čovjek i narod je prepoznao svoga spasitelja – besjedio je vladika.
I Lazarevu subotu i praznik Cvijeti mi praznujemo kao jedan praznik, jer ono što se dogodilo sa četvorodnevnim Lazarem, kad ga je Gospod jednom riječju probudio iz mrtvih i vaskrsao i oživio, isto se na drugačiji način dogodilo sa mnogim dušama u Jerusalimu, koje su bile obuzete svojim brigama, zaboravom i ravnodušnošću.
– Ono što se nekada davno dogodilo, prije dva milenijuma, nije izgubilo ništa od svoga značaja i svoje ljepote. Evo danas u Bijelom Polju imamo jednu takvu svečanost, kao što je bila ona u svetom gradu Jerusalimu, kad je Gospod Isus Hristos ušao u svoj grad. To znači da je on i danas prisutan ovdje među nama jer ne bi imali drugoga razloga da se okupimo, nego da proslavimo ime Božje i onoga koji nam daje novi život. Koji obnavlja našu prirodu, dušu i zajedništvo. Ljubav uliva u srca naša. Preporađa nas i uzdiže i podiže, oslobađa od naših briga, naših zlopamćenja, mržnje i pakosti. Od svega što čovjeku ne priliči, a zašta se često veže i čime ispunjava svoju dušu i osjećanje. Mi danas noseći ove vrbove i palmine grančice, kao što se nosilo u Jerusalimu, pokazujemo zelenu boju i procvetalo cvijeće, koje je simbol i znak vaskrsenja Hristovog. Novog života i pobjede nad smrću – kazivao je vladika.
Vladika je dodao da zato slavimo ime Božje i blagodarimo mu na svemu. Na vazduhu koji dišemo, na vodi koju pijemo, na zemlji kojom hodamo i koja nas hrani.
– Ali zato treba čuvati i zemlju, i vazduh, i vodu. Nažalost, mi smo sve to zagadili, kao što smo zagadili svoje duše zaboravom, u kojem kupimo tamu i grijeh, zlopamćenje i mržnju, od čega treba da se oslobodimo. Onaj ko nam daje slobodu od smrti i grijeha, to je pobjeditelj smrti, spasitelj naš, Gospod naš, Isus Hristos. Slavimo njegovo čudesno i spasonosno iskupiteljsko djelo. Klanjamo se njegovom krstu i grobu i taj grob cjelivamo ne samo kao grob Hristove smrti nego i grob iz koga je vaskrsao grob znamenja vaskrsenja –besjedio je episkop.
Na kraju je kazao da je naša vjera preduboka, prelijepa i neiscrpna. Treba da se poučavamo o svetoj vjeri pravoslavnoj, jer nam ona daje vjeru, nadu i snagu.
– Daje nam novi život i radost. Neka bude srećan ovaj praznik Cvijeti, svima vama i blagosloven. I neka svima Vaskrs dođe na radost i spasenje –završio je svoje obraćanje vladika Joanikije.M.N.