U okviru KIC-ovog programa „Veče s piscem” u sali Dodest, u Podgorici priređeno je veče sa književnikom Nedžadom Ibrahimovićem. Sa piscem je razgovarao novinar i publicista Vanja Kovačević, upoznajući publiku sa Ibrahimovićevom knjigom eseja ,,O poeziji, pticama i drugim varkama”, fascinantnim romanom ,,Inkapsulirana tijela”, a predstavio je i zbirku Ibrahimovićeve poezije ,,Kratka povijest smrti i pisanja”. Naime, u pitanju je prva promocija ove knjige, a Podgorica prvi grad u kom se predstavlja ova zbirka poezije. Kovačević je istakao da je autor, kada je u pitanju poezija, već od samog starta odlučio da krene težim putem.
– Ibrahimović pokušava da uvaži strogost forme, ne u doslovnom, već u smislu jezika. Svjestan da je jezik sve, ili preciznije, da je sve u jeziku, autor nam više nego jasno saopštava nam dobro poznat Helderlinov stih, koji je Hajdeger doveo do krajnjih konsekvenci, da ,,pjesnički stanuje čovjek” i da nema ništa van njega – pojasnio je Kovačević.
Nedžad Ibrahimović je istakao da ne bi umio pisati nikakvu ,,spekulativnu ili racionalnu” poeziju.
- Za sada pišem samo poeziju koja dolazi iz emocije i završava u emociji i koja je moja emocija. Nemam nikakvu pretenziju da svoje emocije dijelim sa drugima. U suštini sam sramežljiv čovjek, pa jedini način da prenosim svoju emociju da to učinim putem teksta, kao posrednik – kazao je Ibrahimović. On je dodao da kada čovjek piše poeziju, zaista ima jednog čitaoca kome se obraća, pa makar to bio i on sam.
- Taj čitalac ne mora biti idealan. Nema idealnog čitaoca. Ta teorijska floskula je više napravljena u te propedeutičke svrhe. Mi mislimo o idealnom čitaocu, ali ne bi ni valjalo da dotaknemo idealnog čitaoca. Čitanje je neodvojivo od pisanja. Ne možete pisati ako ne čitate i obrnuto. Dobar čitalac je tako rijedak, kao i dobar pisac – pojasnio je pisac. On je istakao da bez tog ,,unutrašnjeg pritiska” nema ni smisla pisati.
-Dok sam držao predavanja kreativnog pisanja, uvijek sam te mlade i ljude srednjih godina, pitao: ,,A zašto pišete?” Morate naći neki razlog, šta želite time postići, šta vas tjera da pišete? Bolje nemojte pisati, bavite se nekim korisnim zanimanjima. Budite neki inžinjer, geodeta... Pisanje je pomalo zaludna mistrija za građenje svijeta, kako bi rekao poznati pisac – pojasnio je Ibrahimović. On se osvrnuo i na pojedine kulturne fenomene.
-Pisac koji je najvažniji svojoj naciji, u biti je najlošiji pisac. To je najčešće tako, zato što ispunjava zahtjeve jednog nacionalnog i kulturnog kruga. Ispunjavati te zahtjeve, biti napisan u modelu jednog nacionalnog književnog kanona, znači da ne možeš pripadati drugom nacionalnom kanonu. Ako ne možeš pripadati drugom nacionalnom kanonu, onda si ti pisac jednog ograničenog kulturnog kruga i zapravo si pisac jedne male sredine. Kultura, kao i sreća, kao i ljubav, živi tako što se dijeli s drugima – pojasnio je Ibrahimović. Autor je čitao odlomke iz svog romana i stihove i zbirke ,,Kratka povijest smrti i pisanja”, nakon čega je odgovarao na pitanja publike.A.Ć.
Važnije su nepročitane knjige
-U jednom intervjuu Umberto Eko kaže da su mu važnije one knjige koje nije pročitao, nego one koje jeste. I to je tačno tako. Tačno u kućnoj biblioteci znam gdje se nalaze knjige koje nijesam pročitao. Čekam kad ću ih pročitati, one funkcionišu, vibriraju, one rade, a ja tačno čekam trenutak kad će jedna od njih doći na red – kazao je Nedžad Ibrahimović.
)){kind=small}
