Piše: prof. dr Marko Knežević
Dana 30. aprila ove godine, nakon 18 godina od zločinačkog NATO bombardovanja Murine, opet ćemo se okupiti kod Spomen česme da odamo počast i evociramo usponene na djecu Miroslava, Oliveru i Juliju i Murinjane Manojla, Vukića i Milku, koje je toga dana "Milosrdni anđeo" bombama iz aviona lišio života i zavio u crno njihove porodice. Vrijeme brzo prolazi, ali tuga i bol za svirepo ubijenim ne jenjavaju. Naša porodica tu godišnjicu dočekuje još sa većim bolom, ogorčenjem i revoltom. Razloga za to ima više.
Miroslav je od NATO bombi raznesen na komade tako da sva parčad tijela nijesu ni sakupljena, neka su završila u Limu, a brat Mirko prepoznao je sina samo po patici na ostatku jedne noge. Da mu NATO ubice nijesu svirepo oduzele život u 14. godini života, naš Miroslav bi danas imao 30 godina. Naš porodični dom je bez njega poluprazan. Na njega nas podsjećaju nepročitane školske knjige, slike na zidu i u albumima, njegove neispunjene želje. Umjesto da se radujemo njegovoj ženidbi i porodičnom životu, NATO zločinci su na njegovo ime stavili crnu tačku u porodičnom i bratstveničkom rodoslovu, koji Mirko drži na zidu. Selektivnom pravdom, odnosno nepravdom, Opštinski sud u Podgorici odbio je našu tužbu za nadoknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova za Miroslavom i tako nas diskriminisao u odnosu na porodicu kojoj je uvažio tužbu. Nije nam nadokanađena ni materijalna šteta za popravku oštećene stambene zgrade. Porodica je samostalno snosila troškove Miroslavljeve sahrane.
Aktuelna crnogorska vlast s nestrpljenjem očekuje ratifikaciju protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u. To nam opet uliva strah i zebnju od NATO čizme i NATO ubica koje vladajući režim, mimo referenduma i volje naroda, hoće da dovede u Crnu Goru pa i na mjesto zločina u Murini, da gaze po rodnoj grudi u kojoj počivaju njihove žrtve, gdje na zločine podsjećaju Spomen česma žrtava NATO bombardovanja i tabla u centru varošice "Trg NATO žrtava". Strah od NATO okupacije je opravdan. Ako su natofanatici i evrofanatici zabranili polaganje cvijeća na mjesto pogibije srpskog vojnika u Danilovgradu, povodom 18. godišnjice NATO agresije na SRJ, nije isključeno da ti dodvorači i ulizice NATO-a mogu zabraniti i obilježavanje godišnjica murinskih žrtava i skloniti tablu sa trga NATO žrtava. Vlast se trudi da se prije dolaska NATO okupatora sklone sva obilježja i zataškaju zločini, te da se zaboravi NATO agresija na SRJ i Crnu Goru 1999. U tom cilju se u propagandnim materijalima i na tribinama za pristupanju Crne Gore NATO-u ova vojna organizacija promoviše kao miroljubiva, "koja štiti osnovne vrijednosti: demokratiju, ljudske slobode, mir, stabilnost i vladavinu prava". A koliko je "miroljubiva" dovoljno svjedoče podaci o NATO agresiji 1999: 57 bačenih NATO bombi na Crnu Goru, od kojih 17 na Murinu, 10 hiljada isporučenih bombi na SRJ, što je ravno snazi pet atomskih bombi bačenih na Hirošimu. U Crnoj Gori stradalo je 8 civila i jedan vojnik, a u Srbiji je bilo 2.500 žrtava od kojih 81 dijete. Upotrebom zabranjenog oružja- projektila sa osiromašenim uranijumom i kasetnih bombe, NATO je izvršio zločin genocida, čije su posledice nesagledive. NATO agresija je izvršena bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, bez objave rata, kršenjem međunarodnog prava i pravila ratovanja.
Murinu, kao centar otpora NATO integracijama, neće zaplašiti eventualni dolazak NATO- soldateske i niko joj ne može zabraniti da 30. aprila obilježava godišnjice stradanja svojih sugrađana od NATO bombi.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.