Demokratski front se protivi privatizaciji Luke Bar jer privatizacijom Kontejnerskih terminala i generalnih tereta (KTGT) nije zadovoljna nijedna strana, a posebno ne radnici. Funkcioner DF-a Dejan Đurović je kazao da je 2009. godine, u okviru prve faze priprema za prodaju, nekad jedinstvena Luka podijeljena na pet preduzeća, od čega je na Luku Bar i KTGT prenesena gotovo sva imovina.
– Ne vidimo nijedan razlog da aktuelna privatizacija Luke Bar bude bolja, s obzirom na to da će isti subjekti voditi taj proces, istoj logici pristupa i pretežno istim akterima – kazao je Đurović za „Dan”.
Za 30 odsto akcija Luke Bar poljska OT lodžistiks je ponudila 8,52 miliona eura i 14 miliona investicija za tri godine, dok je Kontejnerske terminale, sadašnju Port of adrija, kupila turska firma Global Ports za osam miliona eura.
Đurović je kazao da su odmah po objavi privatizacije Luke Bar, gotovo sva stručna javnost, a posebno radnici, bili protiv. Oni su, kako je istakao , bili protiv načina prodaje Luke na način koji je definisao Savjet za privatizaciju.
– Malo ko od njih je bio protiv privatizacije, ali jeste protiv modela koji je najavljen – rekao je Đurović.
Javnost je bila protiv prodaje Luke zbog lošeg modela prodaje. Trebalo je, kako je kazao, umjesto prodaje kompletnih djelatnosti prodavati ili davati pod zakup samo pojedine resurse kao svuda u svijetu.
– Po ovom modelu Kontejnerski terminali su imali monopol u radu sa kontejnerskim terminalima i generalnim teretima, dok je Luka Bar imala monopol u radu sa tečnim i rasutim teretima, što je u suprotnosti sa principima slobodne trgovine i antimonopolskog ponašanja. Podjela između preduzeća je loše odrađena i predmet je stalnih sporova, a stvaranje dvije luke na prostoru jedne, tj. uvođenje konkurencije sebi samima dovelo je da danas imamo dva subjekta koja se bore na tržištu između sebe, umjesto sa konkurentnim lukama u okruženju – istakao je Đurović.
Opšti princip u svijetu je da se ne prodaju osnovni infrastrukturni objekti države, već da se pojedini kapaciteti izdaju operaterima, odnosno da se daje gazdovanje infrastruktrom posredovanjem lučke uprave.
Nikakvi argumetni, međutim, nijesu pomogli i 1. oktobra 2009. godine Luka je podijeljena i počelo je prelazno funkcionisanje dvije luke u državnom vlasništvu. Primjedbe su bile osnovane i stvoren je ambijent za prodaju KTGT-a po cijeni od osam miliona, iako je procijenjena vrijednost kompanije bila 64 miliona, i uz investicije od 21 milion. Za prve tri godine dogovorene su investicije od 13,6 miliona, a realizovane, kako je kazao, u iznosu od 5,3 miliona.
– Po već viđenom scenariju, strani ulagači vrlo malo ulažu u održavanje infrastrukture, pogotovu kad treba da je vrate vlasniku nakon 30 godina. Obim rada je ostao na uobičajenom nivou, daleko od najavljenog povećanja od šest puta, dok je socijalni program sprovođen mimo kolektivnog ugovora – zaključio je Đurović.D.M.
Država ne ispunjava obaveze
Lošim ugovorom za KTGT, kako je kazao Đurović, država je imala značajne obaveze prema Global portsu, ali ih uglavnom nije ispunjavala, pa će vjerovatno biti sporova i problema.
– Lučka uprava nije sprovela parcelaciju koncesionog područja i registaciju u katastru, tako da može biti sporna i osnovna obaveza države - predaja koncesionog područja. Tu je veći krivac od turskog koncesionara vlast, koja preko Savjeta za privatizaciju koji po ko zna koji put i nakon bezbroj promašaja i dalje ima šansu da privatizuje preduzeća i upravlja našim sudbinama – naveo je Đurović.