Piše: Predrag R. Petrović
Iz podatka u Sanudovom analu (st. 243) da je Đurađ krenuo marta 1503. za Skadar Ferizbegu, sa pratnjom od dva pratioca i vojvodom Prodanom i sa svojom porodicom i sluškinjom, možemo izvući određene zaključke na osnovu datih podataka i indicija, koje iz njih proizilaze. Uloga vojvode Prodana nije jasna, niti je dato ko je on, sem da je moguće, posrednik za ovaj odlazak Đurađa i za eventualne pregovore sa Ferizbegom, a podatak o porodici Đurađevoj govori, da je u Lješu odakle su krenuli za Skadar, Đurađ bio sa ženom, odnosno da je imao porodicu (famegli), što bi značilo ženu i djecu. Međutim, Đurađ je bio relativno mlad od svega oko 26 godina, ili još mlađi, pri početku mletačko-turskog rata. Kad je stigao sa mletačkim brodovima u Albaniju, bio je neoženjen, jer nema u italijanskim genealogijama (D. Shama / A. Batteli, Libro d’Oro) za Đurađa (II) Kastriota iz Amalfija podataka o bračnoj vezi prije odlaska u rat. Pri dvogodišnjem bavljenju Đurađevom u Kjurilu i Lješu (od marta 1501. do marta 1503. god.) Đurađ je, po analu bi se reklo, stekao porodicu. U Sanudovim analima (st. 144) imamo i podatak da je u okolini Kjurila bilo naseljeno 70–80 porodica, koje su opsluživale kastel u održavanju i dogradnji objekata kastela, moguće i odbrani kastela, dok nije bio srušen od Turaka. Naseljenici, raznog sastava su bili nastanjeni u okolini Kjurila, po svemu sudeći još od vremena gradnje kastela i zadržali su se u svom naselju i posle rušenja kastela od Turaka u 1465. godine, te i u vrijeme rekonstrukcije i dogradnje 1500. god. Iz toga bi se moglo tumačiti, da je i Đurađeva žena, koja se u analu podrazumijeva kao dio njegove porodice, moguće i iz Kjurila iz neke porodice naseljenika, ili moguće iz Lješa, a da ju je Đurađ uzeo u toku tih dvije godine života u Kjurilu i Lješu do odlaska zajedno sa njom u Skadar, kako je dato u analima.
Po navedenom opisu u izvještaju ako ga striktno tumačimo, prije bi moglo biti da se pod porodicom Đurađevom podrazumijeva i žena i dijete, a ne samo žena, jer bi tada bilo rečeno da je –krenuo pomenuti gospodin Skenderbeg sa svojom ženom”, a ne kako je dato da je „krenuo pomenuti gospodin Skenderbeg sa svojom porodicom”, a takođe i sa „jednom sluškinjom”. Osim toga sluškinja je više neophodna, da bi se sa njom pošlo na put, kada porodica ima i dijete. Međutim te dvije godine (od 1501. do 1503) ipak je malo vremena i mali su izgledi, da bi porodica mogla i da se zasnuje, a i da se odmah po zasnivanju već rodi i dijete. Prije bi bilo, da kada je rečeno za Đurađa, da je za Skadar pošao sa svojom porodicom i sluškinjom, da se podrazumijevalo, da je on vodio u Lješu porodični život, te je pošao sa porodicom (sa ženom) i porodičnom poslugom. Dakle, pouzdan je podatak, koji je dat u analu, da je 1503. pri odlasku u Skadar pošao sa ženom sa kojom je živio u Lešu ili Kjurilu, međutim, ne zna se od kada. Takođe, iz ovih šturih podataka anala ne može se znati da li je bio i zvanično oženjen. S obzirom na to da je oko pokretanja ustanka sarađivao sa biskupom, koji mu je po jednoj stavci anala dao za pokret svoju saglasnost i podršku, a uzevši u obzir i to, da je sredina u kojoj je bio u Albaniji tradicionalna i patrijarhalna u kojoj je Đurađ bio ugledni član i vođa ustanka, unuk slavnog Skenderbega, nije logično da je mogao biti samo u vanbračnoj vezi u takvoj sredini i u takvoj svojoj misiji. Takođe, i sam način kako je dat podatak u analima – „...patido ditto Signor Scanderbecho e con la sua fameglia” moglo bi da znači jedino da je pošao sa svojom porodicom, tj. porodicom iz ozvaničenog crkveno priznatog braka, ali ipak, to su samo indicije, koje su logične, ali nemaju dokumentarnu potvrdu u do sada objavljenim dokumentima, jer dokumenata o tom događaju sem pomena u Sanudovim analima nema, bar ne objavljenih.
Napomenuto je u ranijem tekstu, da u analima nema podataka o Đurađevom boravku u Skadru sa porodicom, odnosno ženom, ni o eventualnim njegovim pregovorima sa Ferizbegom. Takođe toga nema ni u drugim do sada objavljenim dokumentima, moguće su samo pretpostavke. Nije dato ni koliko je dugo boravio u Skadru, ali je poznato iz podataka iz Amalfija, njegovog mjesta povratka, da je bio duži period, najviše oko desetak godina. Iz tog proizilazi da je to bila neka vrsta Đurađeve konfinacije, jer je bio sa porodicom sa kojom je došao dobrovoljno, svakako po pozivu Ferizbega, kao što je Ferizbeg pozvao i Đurađa Crnojevića, i bio inicijator dolaska u Skadar i Stefana Dukađina za koji ne znamo da li se desio. Prijem Ferizbega je pri dolasku, prema analima, bio je prijateljski, što inače kod Turaka nije bila nikakva garancija da će se cijela misija uspješno i sretno završiti. Međutim iz analogije, kako se takav dolazak dvije godine ranije odvijao kod Đurađa Crnojevića, od koga su tržili da mu dođe i porodica iz Venecije, a koji se nikad nije ni vratio iz Turske u Crnu Goru, možemo pretpostaviti da je i Đurađ, unuk Skenderbegov, zadržan u Skadru kao garancija, da se u narednim godinama ne ponovi u Albaniji pokret protiv Turaka. Bolje je bilo u napetoj situaciji u Albniji, Skenderbegovog unuka držati u turskom okruženju u Skadru. Izgleda da je to bio metod turske politike u tom periodu sa pokretima protiv njih, na njihovim zauzetim teritorijama, kako da bivše gospodare ovih pokrajina onemoguće u antiturskim poduhvatima sa podrškom Mlečana u mletačkim bivšim pokrajinama. Činjenica je, da u narednh desetak godina Mlečani nisu imali interesa i nisu ispoljavali inicijativu, niti su imali koga da šalju u Albaniju, ko bi uz pomoć stare slave Skenderbega pokretao ratoborne Albance protiv Turaka, te se tek poslije ovog perioda po svemu sudeći i Đurađ, Skenderbegov unuk, vratio u Napuljsku kraljevinu.
(NASTAVIĆE SE)