D
a je premijerovom „pozivu na obračun” sa nelegalnom gradnjom prethodila bilo kakva strategija ili ozbiljnija analiza ovog problema, možda bi se i moglo povjerovati da je Duško Marković odlučan da se izbori sa ovim problemom, zbog čega se čini da se radi samo o još jednoj populističkoj najavi, smatra direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac. On je u razgovoru za „Dan” ocijenio da rušenje objekata i kažnjavanje građana i investitora zbog nelegalne gradnje neće doprinijeti rješavanju ovog problema sve dok je u institucijama i dalje „ekipa” koja je prostor dovela u sadašnje stanje.
– Nelegalna gradnja se i dosad posmatrala kao nešto čime se Vlada bavi tek sporadično u vidu takozvanih jednokratnih „akcija”, a javni funkcioneri su se većinom ponašali kao da već nemamo zakone i propise, ali i institucije kojima je primarni posao rješavanje ovog problema. Posao premijera Markovića je da prije svega unutar državnih institucija utvrdi odgovornost za stanje u kome se trenutno nalazi prostor kao jedan od najvrednijih resursa Crne Gore i da se takvim kadrovima uskrati mogućnost da i dalje nastave da krše zakon. Da je „pozivu na obračun” sa nelegalnom gradnjom prethodila bilo kakva strategija ili ozbiljnija analiza ovog problema, možda bi se i moglo povjerovati da je premijer odlučan da se izbori sa ovim problemom. Ovako, bojim se da je po srijedi još jedna od mnogih populističkih najava kojih smo se naslušali u protekle dvije decenije, a koje su imale za cilj da javnost ubijede da je država kadra da se izbori sa ovim problemom – kazao je Milovac za „Dan”.
On je napomenuo da je bivši ministar održivog razvoja Branimir Gvozdenović makar jednom godišnje najavljivao „konačno zaustavljanje nelegalne gradnje”, te da smo kao rezultat imali, kako je rekao, još veći broj nelegalno sagrađenih objekata.
– Takozvana „divlja gradnja” je izmjenama Krivičnog zakonika iz 2008. godine definisana i kao krivično djelo, ali nažalost čak ni to nije dalo opipljivije rezultate kada je u pitanju suzbijanje ove pojave. Očigledno je da je kompletan državni aparat, na lokalnom i na državnom nivou, u potpunosti zakazao i da je prostor bio prepušten interesima svih onih koji su imali neki interes da grade, čak i bez građevinske dozvole – upozorava on.
Milovac smatra nespornim da nelegalni graditelji i investitori imaju ogromnu odgovornost za devastaciju prostora, ali da samo njihovo kažnjavanje neće riješiti problem nelegalne gradnje.
– Država se godinama jedva bavila i posledicama, dok je ključni uzrok nelegalne gradnje u potpunosti bio zanemaren. Bilo da se radi od nelegalnoj kući od 50 metara kvadratnih ili „divljem” hotelu od 5.000 kvadrata, u osnovi oba ova primjera je zloupotreba službenog položaja i korupcija. Već godinama unazad ne postoji čak ni prekršajna odgovornost na nivou javnih funkcionera i inspektora zaštite prostora, a o krivičnoj da i ne govorimo – upozorava on.
Direktor Istraživačkog centra MANS-a ukazuje da u „normalnim zemljama nije moguće napustiti ministarsku funkciju sa udvostručenim brojem nelegalnih objekata, a da se neko ne zapita kako je to moguće i pozove tog ministara na odgovornost”.
– U Crnoj Gori, takvi kadrovi dobijaju nova namještenja, bez kazne i bez odgovornosti. Takav pristup postoji u čitavoj hijerarhiji institucija koje se bave prostornim planiranjem, i na lokalnom i na državnom nivou. Nelegalna gradnja u Crnoj Gori odavno nije samo pitanje devastacije prostora, već prije svega pitanje političke volje da se ključni krivci pošalju iza rešetaka. Sve dok se to ne desi imaćemo nove nelegalne graditelje, ali i besmislene „javne pozive” da se obračunamo sa tim problemom, poput poslednjeg koji je došao od premijera Markovića – izjavio je Milovac.
Podsjeća da je za kraj jula odložena primjena Zakona o regularizaciji neformalnih objekata, kada se očekuju novi ortofoto snimci koji bi trebalo da daju precizniju sliku o tome koliko i koje vrste nelegalnih objekata opterećuju prostor.
– Nažalost, trenutni kapaciteti nadležnih inspekcija nijesu ni iz bliza dovoljni da odgovore na sve potrebe koje će kreirati primjena tog zakona, bilo da se radi o rušenju ili uklapanju objekata – istakao je on.
Na pitanje zašto smatra da se krenulo od Ulcinja, Milovac dodaje da je zvanično objašnjenje Vlade da se ta opština hitno mora zaštititi kao opština koja ima vrijedne prostorne resurse.
– Nezvanično objašnjenje je da Vlada nema niti kriterijume, niti precizne podatke o tome gdje i koliko po opštinama ima nelegalnih objekata. Izbor su mogli biti i Budva i Podgorica, obrazloženje bi bilo isto. Trenutno u Crnoj Gori nijedna od opština ne posjeduje precizne podatke o tome koliko je na njenoj teritoriji podignuto nelegalnih objekata, ko su im vlasnici i koja im je namjena, uprkos činjenici da je upravo opštinama zakonska obaveza da naprave tu evidenciju. Dio podataka o objektima posjeduje Uprava za nekretnine, ali to je daleko od konačne cifre. Tako da nema podataka o tome da li je Ulcinj opština sa najviše nelegalnih objekata ili postoji neki drugi razlog zbog kojeg se krenulo upravo od Ulcinja. „Krenuo” je ipak preuranjeni termin, jer nakon prvog dana od Markovićevog poziva, svjedoci smo da inspekcija ništa dalje ne preduzima u toj opštini iako su problemi brojni – ističe Milovac.
A.O.
Problematična dokumentacija
Dejan Milovac kaže da će vrijeme pokazati koliko je bila ozbiljna namjera države da se pozabavi nelegalnom gradnjom. Smatra da su posledice takve korupcije izuzetno opasne i dugotrajne o čemu, kako je dodao, svjedoči samo letimični pogled na pejzaž Budve, ali i činjenica da Kotoru upravo zbog gradnje prijeti skidanje sa Unesko liste.
– Nije samo nelegalna gradnja ta koja prijeti prostoru, već i realizacija planske dokumentacije koja je prethodno donijeta uz pritisak krupnog kapitala takođe značajno ugroziti prostor. Više nego očigledan primjer za to je ponovo opština Kotor i sve ono što je sagrađeno, u skladu sa zakonom, ali u neskladu sa javnim interesom. Slične probleme ima i opština Budva sa glavnim DUP-om kojim je maskimizirano korišćenje prostora i gdje se besomučna izgradnja stanova za tržište godinama nazivala „razvojnim projektima i generatorima novih radnih mjesta” što je potpuna besmislica – smatra on.
Politička volja kao pokretač
Komentarišući činjenicu da su nakon poziva premijera da se institucije pozabave divljom gradnjom, Ulcinj posjetili predstavnici inspekcijskih i državnih organa, Milovac je poručio da redovni posao inspekcije zaštite prostora jeste da štiti prostor od nelegalne gradnje.
– Ukoliko svako radi svoj posao, njima nije potreban poziv premijera ili bilo koga drugog u ovoj državi da bi nešto preduzeli. Ono što jeste potrebno je jasna politička volja da se u javnost pošalje poruka da je nelegalna gradnja kažnjiva, da je zakon isti za sve i da država neće dozvoliti devastaciju prostora. Koliko svega toga ima u postupanju inspekcije jasno je iz percepcije da je potrebno da premijer pozove na akciju, ali iz samog pogleda na prostor koji nas okružuje. Danas nelegalne gradnje imamo i u centru Podgorice, i u nacionalnim parkovima, na obali, na sjeveru države, na državnom i na privatnom zemljištu. Ne mislim da je nakon poziva premijera inspekcija uradila bilo šta značajnije od kreiranja privida da se zakon poštuje a u suštini ne mijenja ništa, što je i bila namjera premijera Markovića. Problem sa inspekcijom nije samo očigledan nedostatak političke volje, već i nedopustivo niski ljudski i tehnički kapaciteti kojima raspolaže ova institucija. Zanemarljivo mali broj inspektora zaštite prostora u odnosu na veličinu problema je takođe pokazatelj sa koliko ozbiljnosti Vlada pristupa rješavanju nelegalne gradnje – ukazao je on.