Specijalna bolnica za psihijatriju u Kotoru je ustanova u kojoj treba da se liječe pacijenti sa mentalnim poremećajima u stanju pogoršanja bolesti, ali, pošto u Crnoj Gori ne postoje ustanove socijalne zaštite gdje bi pacijenti u stanju socijalne potrebe bili smješteni, oni se mahom upućuju u ovu bolnicu, koja je, pored toga, prebukirana i pacijentima kojima se izriču obavezne mjere liječenja zbog nasilja u porodici. Zbog ograničenih kapaciteta bolnice dovodi se u pitanje prijem pacijenata koji se nalaze u akutnom pogoršanju osnovne bolesti, ili su se prvi put razboljeli.
– Primamo pacijente koje sa lisicama na rukama dovede kordon policije. Sudija nam naređuje prijem, policija nam naređuje prijem, svi nam naređuju, mi tu ništa ne odlučujemo. Mnogi kojima se izriče mjera obaveznog liječenja zbog nasilničkog ponašanja trebalo bi da budu u zatvoru. Kod nekih je bolje da idu u zatvor, nego da dođu ovdje kod nas. Nijedno lice mi ne vratimo, ali zato imamo druge posledice – da držimo lica kojima je liječenje u našoj bolnici nepotrebno, prosto smo u začaranom krugu iz kojeg ja teško vidim izlaz – kaže za „Dan” Nada Matković, socijalna radnica u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.
U bolnici svakodnevno primaju dopise i upute od mjesnih zajednica i od centara za socijalni rad da smjeste pacijenta-korisnika prava iz oblasti socijalne zaštite. Takvih pacijenata koji nemaju porodice ili su ih se bližnji odrekli, u bolnici ima od njenog osnivanja 1953. godine.
– Pacijenti borave prvo na prijemnom odjeljenju, a kada se uvedu u poboljšanje zdravstvenog stanja premještaju se na hronično odjeljenje. Međutim, ima i takvih korisnika koji su od početka u stanju socijalne potrebe, nemaju gdje da žive, nema ko da vodi brigu o njima, prepušteni su sami sebi, ulici. Boravkom ovdje oni su u solidnoj kliničkoj remisiji, uz redovno uzimanje medikamentozne terapije, oni bi trebalo da budu otpušteni iz bolnice. Mi kršimo prava ljudi koji su ovdje iz socijalnih razloga, a držimo ih u bolnici, ne možemo da ih otpustimo, kome ih dajemo – na ulicu. On će lutati, neće jesti, neće koristiti terapiju i poslije pet dana taj isti pacijent će opet doći kod nas – priča Matković.
Dodaje da za svakog pacijenta kojeg otpuste iz bolnice napišu dopise centrima za socijalni rad i za mentalno zdravlje da neko preuzme brigu o njemu.
– Ne želim da branim centre za socijalni rad, ali su i oni „prebukirani”. Ni oni više nemaju te obaveze, ispalo je da je duševni bolesnik samo naša briga, nekako je tako došlo, oni nemaju ingerencije da nešto odrade – ne mogu da im nađu smještaj, ne mogu da im nađu stan i to je osnovni problem – kako da otpustimo nekoga ako ćemo ga pustiti na ulicu? Sa upravom Doma starih Grabovac u Risnu Psihijatrijska bolnica sarađuje odlično, ali je i on „prebukiran“, nema kapaciteta za ovu vrstu smještaja – objašnjava Matković.
Ona očekuje pomoć od nadležnih vladinih resora i od ministra zdravlja Kenana Hrapovića.
– Pod hitno stvoriti uslove da korisnici prava na liječenje ovdje borave samo i isključivo zbog bolesti, da budu otpušteni kada budu u dobroj remisiji, kako ne bismo bili u situaciji da kršimo njihova prava zadržavajući ih u ustanovi zbog njihove socijalne situacije. Moraju se otvoriti prihvatilišta, gerontološki centri i druge ustanove socijalne zaštite, kako bismo zbrinuli osobe u stanju socijalne potrebe, koje sada borave u našoj bolnici – poručila je Matković.
M.D.Popović
Otvoriti bolnicu u zatvoru
Za pare što plaćamo obezbjeđenje mogli bismo mnogo štošta da uradimo na poboljšanju uslova za pacijente i za radnike. Zamislite, mi plaćamo obezbjeđenje za sudske pacijente. Kada sudski pacijent treba da ode negdje na pregled, trebalo bi Ministarstvo pravde da odredi nekoga ko će da ga poveze tamo, da bude uz njega. Međutim, mi to moramo. Sudsko odjeljenje u psihijatrijskoj bolnici je nama nametnuto, niko ne plaća liječenje za sudske pacijente. Neophodno je da se otvori sudska bolnica u zatvoru. Imamo 20 mjesta na tom odjeljenju, a 70 sudskih pacijenata. Mi preuzimamo rizik, držimo ih na drugim odjeljenjima. Nama sudija kaže „morate da ga primite”, njega ne zanima što ne postoji ustanova za sudske pacijente. Čak nam se dešava da iz policije traže da pacijent bude 24 sata kod nas, da oslobodimo sobu za njega i da ga mi čuvamo – zaključuje Matković.
Žene diskriminisane
Posebno su diskriminisane žene koje se liječe od bolesti zavisnosti, a istovremeno se nalaze na izdržavanju kazne za krivično djelo.
– Katastrofalno je da žene, zavisnice, sudske pacijentkinje, koje su izvršile neka krivična djela, sa izrečenim mjerama obaveznog liječenja, nemaju gdje da se liječe. Ne postoji ni ustanova ni odjeljenje u Crnoj Gori gdje bi one bile smještene. One se liječe na odjeljenju gdje se liječe akutne psihoze, ali to je stigma u odnosu na te žene. To je nepoštovanje njihovih prava. Za žene, narkomane, to je veliki problem jer nema mjesta za njih – upozorava Matković.