Da definisanje penzije kao „faze života u kojoj se ne radi“ predstavlja neadekvatnu definiciju potvrđuje Blagoje Vujisić, od 2015. godine penzionisani prosvjetni radnik iz Bijelog Polja, profesor ruskog jezika i dugogodišnji direktor škole. I sam kaže da mu zbog toga hrvatski termin „mirovina” nije adekvatan. Bio je svjestan činjenice da odlazak u penziju predstavlja krupnu prekretnicu i svojevrsnu raskrsnicu u životu čovjeka, pa se za taj dio života pripremao. Napominje da u mnogim razvijenim zemljama postoje savjetovališta za pripreme ljudi za odlazak u penziju pri čemu se budući penzioneri uče vještinama kako prema svojim sposobnostima reorganizovati svoje aktivnosti. Budućim penzionerima se nude mogućnosti da otkriju svoje lične potencijale za aktivnost u penzionerskim danima.
Mnogi čekaju penziju sa nejasnim životnim planovima, jer je penzionisanje za većinu ljudi vrijeme velikih promjena i često velikih kriza, pošto se penzionisanjem otvaraju mnoga pitanja koja su dobrim dijelom psihološke prirode: krizna stanja, depresije, postpenzioni sindrom i slično. Budući svjestan toga, on se adekvatno pripremio kako bi penzionerski život kompenzovao nekim drugim aktivnostima, jer je svjedok slučajeva osoba koje to nijesu uradile i kod kojih je došlo do određenog stepena pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Bio je svjestan toga da odlaskom u penziju mora da promijeni svoj način života i navike i da ispuni vrijeme koje je provodio u radu novim aktivnostima, čime ne bi bio manje zadovoljniji sobom nego u vrijeme kada je bio u radnom odnosu.
– Dobro je bio svjestan da se sa penzionisanjem mijenja na neki način i njegov identitet, odnosno da više nije osoba čije je ime ispisano na vizit-karti, čiji potpis stavlja na dopise, rješenja, đačke knjižice i svjedočanstva, razne uredbe, pravilnike i slično. U tom smislu dozvolio sam sebi samo kratak odmor od nedjelju dana radi rezimiranja ranije samoanalize svojih planova i realnih mogućnosti i prešao na njihovu realizaciju. Više sam se vezao za porodicu i prijatelje i riješio da čitam omiljene književnike. Svojim prijateljima savjetujem da se bave volonterskim radom, da se oprobaju u pisanju, slikanju, plesu i pjevanju, da pohađaju kurs kompjutera ili nekog stranog jezika, da možda srede svoje porodično stablo ili albume, da se bave baštovanstvom.
Pripremivši se za penzionerske dane, Vujisić je poslije sedmičnog odmora nastavio da realizuje ranije doneseni plan penzionerskih aktivnosti. Tokom pune prve godine dana u penziji radio je na doktorskoj disertaciji pod nazivom „Kategorija lica u jednočlanim rečenicama u ruskom i srpskom jeziku“ koju je pokušavao da radi dok je bio u radnom odnosu, ali zbog velike posvećenosti svojoj profesiji nije uspijevao da se bitno bavi njome. Tako je od aprila 2015. godine do aprila 2016. godine, radeći puno radno vrijeme, uspio da je završi i u septembru prošle godine da je odbrani na Filološkom fakultetu u Beogradu, stekavši naučno zvanje doktora filoloških nauka.
– Ovaj rad je skroman doprinos za ovakvo proučavanje ruskog i srpskog jezika i za rad na projektu konfrontativnog opisa ruske i srpske sintakse u poslednje vrijeme i posvećen je pitanju kategorije lica jednočlanih rečenica ova dva jezika.
Obrazlaže izbor ove teme na sledeći način, tako da je ovaj tip rečenica za istraživanje kategorije lica odabrao upravo zbog toga što je samo djelimično proučen i do sada nema jedinstvenog i konačnog mišljenja o njemu bez obzira na aktuelnost proučavanja njegove semantičke strukture za poslednjih nekoliko decenija.
– Od sredine prošlog vijeka uporedna izučavanja srodnih jezika se pojačavaju sa težnjom uspostavljanja optimalnih modela opisa konkretnih jezičkih pojava. Tako je i kategorija lica detaljno obrađena i opisana u svim slovenskim jezicima, ali sam našao ipak malo radova koji se bave njenim opisivanjem u više slovenskih jezika ili u svim slovenskim jezicima. Zbog toga sam smatrao da rezultati naših upoređenja sličnosti i posebno razlika mogu biti korisni narednim istraživačima ove teme kao i u nastavne svrhe.
Radeći na svom naučnom radu, kako kaže, imao je na umu koncept cjeloživotnog učenja i obrazovanja kao preduslove kvalitetnijeg života u starijim godinama. Sposobnost učenja, smatra on, doprinosi očuvanju psihofizičkog zdravlja, ona omogućava da se u svakom dobu života napreduje i ostane aktivan.
Po odbrani doktorske disertacije počeo je sa pripremom nove zbirke poezije sa tematikom odlaska u smislu da odlazak ne znači kraj nečega. Naime, kaže on, svakom odlasku je suđen i povratak isto tako kao što je svakom čovjeku suđena njegova sjenka.
– Pa i sam povratak je na neki način odlazak. Vraćamo se svom ognjištu i izvorištu, vječnim tajnama, vraćamo se zemlji, grobovima i obilježjima slavnih predaka. Mada neke stvari u životu nemaju svoje odlaske dok traje život, kao što su uspomene, vlastito disanje. Dakle, nema odlaska, a ima odlaženja. Čovjek umire i ponovo se rađa, „I proljeće umire, pa se opet rađa – ,, Vječnost mu daruje boju zelenu“ – kaže pjesnikinja.
Predajom u štampu zbirke poezije počeće sa izradom monografije svoje gimnazijske generacije svršenih maturanata 1967. godine, kojima se ove godine navršava 50 godina mature, što će se obilježiti na prigodan način. Već je uradio plan rada sa upitnikom po kome će mu svi bivši maturanti dostavljati podatke o sebi i prigodne priloge (fotografije, karakteristične tekstualne priloge o svom životu i svojoj profesiji i sl).
Kao penzioner nastavlja da uređuje časopis „Odzivi“ (časopis za književnost, kulturu, umjetnost i nauku u izdavaštvu Centra za kulturu u Bijelom Polju) kojeg uređuje više godina i sam u njemu daje svoje priloge (recenzije na knjige, prevode ruske i poljske književnosti na crnogorski jezik).
Kao predsjednik NVO Dječiji savez Bijelo Polje i kao istaknuti prosvjetni radnik sa bogatim vaspitno-obrazovnim iskustvom nastavlja sa prigodnim aktivnostima i ima u planu realizaciju projekta „Nenasilno rješavanje problema u školi (radionice za učenike)“, kao i izradu projekta Vještine komunikacije (verbalne i neverbalne) za učenike osnovnih i srednjih škola. Ova tematika je veoma aktuelna i potrebna u sadašnjem trenutku našeg školskog sistema.
Po završetku ovih projekata Vujisić ima u planu realizaciju nekih novih aktivnosti.
Milovan Novović