Zavisnik od alkohola M.R. (56), koji se liječi u Specijalnoj bolnici u Dobroti, podnio je tužbu protiv Zavoda za izvršavanje krivičnih sankcija (ZIKS) zbog, kako tvrdi, policijske torture tokom boravka u zatvoru. On kaže da je prošle godine uhapšen prilikom odlaska iz bolnice na terapijski vikend i da mu je zbog toga pogoršano zdravstveno stanje jer u zatvoru nije imao uslova za liječenje.
– M.R. je preživio maltretiranje i torturu kada je izašao iz bolnice i vratio se kući. On je 27. septembra prošle godine hospitalizovan u bolnici, gdje je trebalo da ostane do 25. oktobra. Pušten je na probni terapijski vikend 18. oktobra, kada su ga policijski službenici lišili slobode i odveli na izdržavanje zatvorske kazne od 16 dana, po pravosnažnom rješenju Osnovnog suda u Nikšiću – piše u tužbi koju je njegov advokat pokrenuo po službenoj dužnosti.
M.R. priča da je u ZIKS-u bio 24 sata bez terapije.
– Tražio sam da odmah razgovaram sa načelnikom, a on nije htio da me primi do zadnjeg dana. Nijesu mi dozvolili da se liječim iako mi je ljekarska pomoć bila neophodna. Uprkos tome što sam imao epileptični napad, smjestili su me u krevet na sprat, a nijesam imao ni adekvatnu odjeću, jer mi je ostala u kotorskoj bolnici gdje sam bio hospitalizovan. Smrzavao sam se dok mi bivša supruga nije donijela ćebe... Pošto sam socijalni slučaj i nemam novca da platim advokata, tužba je po službenoj dužnosti predata sudu, koji je procijenio da je ona opravdana – kaže M.R.
U tužbi piše da M.R. za vrijeme dok je boravio u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija Podgorica nije pružen adekvatan medicinski tretman.
– Sve vrijeme izvršavanja kazne (18. oktobra do 4. novembra) imao je više epileptičnih napada, usled kojih je trpio jake bolove uz strah za sopstveni život. Zbog neadekvatnog liječenja i uslova u kojima je izdržavao zatvorsku kaznu, njegovo zdravstveno stanje se značajno pogoršalo – navodi se u tužbi.
Osim što je zavisnik od alkohola, M.R. ima i epilepsiju.
– Relativno rano sam počeo da pijem i sve se otrglo kontroli. Situacija u kojoj se trenutno nalazim je izuzetno teška i ne nazire se izlaz. Nije lako ostaviti alkohol, dok smo ovdje u bolnici. Najduže dosad sam apstinirao devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme inflacije, kada ja i supruga sa dvoje djece nijesmo imali od čega da živimo. U tom periodu nijesam popio ni kap rakije, a išao sam i na brod kako bih zaradio i izdržavao porodicu – priča naš sagovornik koji se u Dobroti liječi na Odjeljenju za alkoholizam.
M.R. pojašnjava da već dvije decenije živi u neuslovnom stanu.
– Već 20 godina živim u montažnom objektu od 20 metara kvadratnih, neadekvatnom za življenje, bez sanitarnog čvora. Obećali su mi stan prije deset godina, dok sam bio sa suprugom, a kad smo se razveli trebalo je da mi dodijele garsonjeru. Međutim, sve se svodilo na obećanje, a stanovi su se dijelili drugima... Nikad me nijesu obišli ni iz Centra za socijalni rad, a to bi trebalo da im je praksa – kaže M.R.
M.D.Popović
Penzije za privilegovane
– Prije devet godina sam podnio zahtjev za invalidsku penziju, ali mi je nijesu dali iako sam imao dovoljno godina radnog staža. Imao sam ljekarske nalaze, ali u to vrijeme je bilo tako, za novac se davala invalidska penzija i ko je imao vezu. Nakon toga sam podnio zahtjev za materijalno obezbjeđenje porodice od 64 eura – prisjeća se M.R., koji kaže da bi o njemu kada izađe iz bolnice trebalo neko da brine.