Piše: Dragan Mraović
Ruski istoričar Roj Medvedev navodi u svojoj knjizi o Nikiti Hruščovu zanimljivu anegdotu. Kada su partijski drugovi prisilili Hruščova da siđe sa vlasti 1964, on je napisao svome nasledniku Leonidu Brežnjevu dva pisma. Poručio mu je da ih otvori tek kada zapadne u nevolje, jedno po jedno, i da će mu ona pomoći da opstane na vlasti. I zaista, kada se prvi put našao u velikim problemima Brežnjev je otvorio prvo pismo.
U njemu je pisalo: „Okrivi mene“. Brežnjev je tako i učinio, svalio je svu krivicu na svog prethodnika i spasao se anateme za svoja (ne)djela. Posle izvjesnog vremena, ponovo se našao u ozbiljnim neprilikama i otvorio je i drugo pismo. U njemu je pisalo: „Gotov si. Sada lepo sjedi i piši dva pisma“.
Da li je vrijeme da i Gospodar napiše dva pisma?
Zadnji mu je čas, jer uporno istrajavanje na tome da ostane tu gdje je može isprovocirati događaje do mjere da će morati da piše pisma kasnije, a to znači sa robije, kao što je pisao „Pisma iz zatvora“ Milovan Đilas, doduše iz Sremske Mitrovice, a ne iz Spuža, jer Đilas nije bio mafijaš. Ako, pak, zaglavi u Bariju, mogao bi da piše i „Pisma iz Italije“, kao Ljubomir Nenadović, ali i tu postoji neka razlika između velikog srpskog pisca i bivšeg velikosrbina Gospodara. Doduše, on je sada umislio da je milogorac, jer ne zna da biti milogorac znači biti nišči, baš ono što on i jeste - NIŠČI!
Grešan je rab bezbožni Gospodar. Mogao bi zato da se zamonaši jedino kod Miraša Udbaša, pa da zajedno okajavaju grijehe u nekoj ćeliji. Na njihovu nesreću takvim „monasima“ ne sleduje kelija, već ćelija. Jer, nema nijedne sakristije u koju bi mogli stati Gospodarevi grijesi, a nekmoli kelije. Može okajati grijehe svoje samo u ćeliji sa rešetkama umjesto krsta. Jer, što god Gospodar takne – grešno bude. Sve pretvori u suprotnost božijoj i ljudskoj pravdi. Od komuniste do izdajnika komunističke ideje. Od tvrdokornog jugoslovenstva do secesioniste. Od mržnje prema šahovnici do ljubljenja njenih skuta.
Od „tranzitnih turista“ do italijanskih mafijaša, koji sada kukaju po zatvorima Italije: „Svi smo tu, samo njega nema!“ Od izdaje srpstva i pravoslavlja do najcrnjeg satanizma. Od mržnje prema sebi, što je konvertit, do mržnje prema sopstvenom rodu. Od borca protiv NATO aždahe do njene kloake. Od zvjezdica u očima djece iz Murine do ljubljenja sa njihovim vampirima. Od gologuzog džemperaša do osnivača i vlasnika banke, a Bertold Breht je govorio: „Opljačkati banku nije nikakva pljačka u odnosu na njeno osnivanje.“
Od majčice Rusije do sunovrata u lakrdiju atentata. Da je ona htjela da ubije to zločedo srpskoga roda, ono bi već imalo spomenik u Podgorici, a njegove skutonoše bi se odavno poslužile onim prvim pismom koje je otvorio Brežnjev. Nije valjda da su Rusi amateri kao njegov „šerlok“ Katnić, pa da organizuju takvu sprdnju sa ugledom ozbiljne državne službe? Najbolji dokaz da su optužbe na račun Rusije samo ljigava izmišljotina jeste to što je Gospodar živ! Jer oni ne bi pokušavali, no bi uspjeli od prve. Zato, neka on brine šta mu misli engleska MI6 koja ima običaj da likvidira svoje lakeje na kraju balade, a onda za to okrivi Ruse.
Može mu se, jer bezobzirno igra na podaničkom mentalitetu milogoraca, na korupciji neviđenih razmjera u istoriji jednog časnog naroda, na antisrpskim težnjama Albanaca i na razjedinjenosti opozicije. Na bezvoljnosti građana da podrže opstrukciju režimu, jer uviđaju da i mnogi u opoziciji misle na isti kalup kao i vlast. Jednako su evrotlantisti.
Zato ima mnogo tema za pisma koja će Gospodar moći uskoro da napiše, pošto otvori ono u kome piše: „Gotov si. Sada lepo sjedi i piši dva pisma“.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)