Nekoliko porodica u nikšićkom naselju Studenci ni nakon više decenija nije uspjelo da povrati dio imanja koje im je oduzeto zarad izgradnje brane Vrtac. Oni koji su prije petnaestak godina pokušali sudskim postupkom protiv Elektroprivrede Crne Gore, za čije potrebe je sagrađen Vrtac, da dobiju pravičnu naknadu, sada su u daleko većoj nevolji. Naime, nekoliko porodica iz Studenaca 2002. godine pokrenulo je sport protiv EPCG, koji je u njihovu korist pravosnažno okončan desetak godina kasnije. EPCG im je, u skladu sa presuđenim, isplatila dosuđene iznose, ali su se sudovi skoro pet godina kasnije „predomislili“ i svoju odluku preinačili. Sada porodice moraju da vrate isplaćenu naknadu, a kako su pare davno „otišle“, sudski izvršitelji će plijeniti imovinu. Trenutno u najtežoj situaciji je Dalibor Đapić, koji će zbog najavljene plenidbe imovine morati sa porodicom na ulicu. Kako je pojasnio, zemljište njegovog djeda i oca u Studencima EPCG je sredinom prošlog vijeka upisala kao svoje vlasništvo, a on je to saznao prije više od petnaest godina kada je prikupljao dokumentaciju za kredit koji je namjeravao da iskoristi za bavljenje poljoprivredom. Tada je, zajedno sa nekoliko pravnih naslednika te parcele, odlučio da povrati svoju zemlju.
– Bilo nas je petoro koji smo zbog te parcele pokrenuli spor i dobili ga. Ukupno je dosuđeno oko 650 hiljada eura koje smo podijelili. Ja sam dobio petinu tog iznosa. EPCG je tražila revizuju postupka, Vrhovni sud je usvojio i sredinom prošle godine poništio ranije odluke sudova. Sada traže da se pare vrate, a jedini sam ja na njihovoj meti jer sam u ime ostalih vodio spor. Ostali nijesu u Crnoj Gori, niti ovdje imaju imovinu – priča Đapić.
U Studencima ima porodičnu kuću, a od dobijenog novca kupio je stan. Tvrdi da su mu sada svi računi blokirani, a prvo ročište za plenidbu imovine biće najvjerovatnije početkom maja.
– Naplatiće se tako što će mi oteti kuću i stan, a zemlju su mi već oteli. Moram se nekako braniti, ali u konkretnom zahtijevam da me ubiju, neću im ništa dati. Nemam izlaza, nezaposlen sam, bavim se poljoprivredom, nisam tražio ništa što nije moje – ogorčen je Đapić.
Za porodice Đapić, Glušica i Pešalj advokat Milan Vojinović podnio je zajedničku tužbu protiv EPCG 2002. godine. Kako je Vojinović kazao, sud je bez prava žalbe 2007. godine razdvojio te postupke koji su završeni 2011. i 2012. godine u korist tužilaca, kojima je novac isplaćen. Da su odluke Vrhovnog suda u potpunosti nelogične, naveo je on, svjedoči i to što je isti sud za neke od navedenih porodica odbacio zahtjev EPCG za reviziju, a u slučaju Đapića prihvatio i doveo ovu porodicu u veoma tešku situaciju.
– Pravno ne postoji nijedan zakon koji kaže da je predmetno potraživanje tužilaca zastarjelo u opštem zastarnom roku. U istom predmetu, a radilo se o porodici Glušica, isti sud je odbio reviziju EPCG, a radilo se o istom činjeničnom i pravnom osnovu, istoj tužbi, a sada postoje dvije različite presude Vrhovnog suda – kaže Vojinović koji je u ime Đapića nakon odluke Vrhovnog suda odmah uložio žalbu Ustavnom sudu, a kako je najavio, tužbu će podnijeti i međunarodnom sudu u Strazburu.
S obzirom na to da su dvije presude Vrhovnog suda u istim sporovima različite, advokat Vojinović je od Sudskog savjeta tražio da se pokrene postupak radi utvrđivanja povrede etičkog kodeksa sudija. Kako je naveo, povrijeđen je princip jednakosti jer se u istom predmetu iz istog činjeničnog i pravnog osnova donose dvije različite odluke Vrhovnog suda (član 6. Etičkog kodeksa).
Iz Komisije za etički kodeks sudija odgovorili su mu da im odredbe Etičkog kodeksa ne daju mogućnost da odlučuju po Vojinovićevom zahtjevu da „ispituju i komentarišu predmetnu odluku Vrhovnog suda“.
– Nije tačno da sam tražio da se ispituje i komentariše odluka, već da se cijeni postupak sudija koji su je donijeli, njihova etika, moral i savjest, te da se ocijeni da li su povrijeđeni principi etičkog kodeksa, a posebno princip jednakosti. Etika je nauka o moralu, a moral skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odluke i prosuđuju šta je dobro, a šta zlo, dok je savjest skup usvojenih moralnih načela o tome šta je dobro, pravdeno i dopušteno a šta nije – odgovorio je, izeđu ostalog, Vojinović Komisiji za etički kodeks sudija.
B.Brašnjo
Nikada se nisu složili
sa eksproprijacijom
Zarad brane Vrtac eksproprijacija je vršena 1963. godine, ali tada porodice Glušica, Pešalj i Đapić nijesu prihvatile ponuđenu cijenu jer im je ostao dio zemlje koji nije bio njome obuhvaćen, a koji skoro svake godine plavi. Vojinović je pojasnio da tada za njih nijesu donijeta rješenja o određivanju naknade, niti im je ona isplaćena, niti je novac ikada na njihove račune deponovan. EPCG se upisala kao vlasnik sporne zemlje krajem prošlo vijeka i to na osnovu tadašnjeg avionskog snimanja i parcelisanja.
– Sve ostale porodice kojima je tada oduzimana zemlja imaju rješenja o eksproprijaciji i određivanju naknade, ali ne i Glušice, Pešalji i Đapići – naglašava Vojinović.