S
abrana djela Kralja Nikole u tivatskom dopisništvu „Dana” poznatom slikaru Momčilu Macanoviću uručila je referent Tatjana Čavor. To je bila prilika da sa popularnim umjetnikom čije slike osobene poetike krase brojne galerije i privatne zbirke, pričamo o poziciji slikara u našem društvu. Kaže da svakodnevno slika i da je izgubio interesovanje za izložbe, ali povremeno učestvuje na likovnim kolonijama.
- Slikam bez obzira na izložbe. One dođu i prođu, a slikanje ostaje. Nisam dobio neku ozbiljnu ponudu o kojoj bi vrijedilo razmišljati. Obično godišnje posjetim dvije, tri likovne kolonije. To je prilika da se vidim sa kolegama. Ako je u pitanju neka kolonija van Crne Gore, dobro mi dođe da upoznam taj kraj. Prija mi promjena i to je jedan od razloga što idem na likovne kolonije - kaže Macanović.
On ističe da je pozicija čitave kulturne scene katastrofalna.
- Bolje rečeno, pozicija umjetnika je bijedna. Kultura koju smo do sad poznavali skoro da ne postoji. Postoji samo zabava. Zabava je zamijenila kulturu i rijetki su oni koji su posvećeni tom poslu. To rade iz ljubavi, a za kulturu treba mnogo više novca. Kultura ne može da se stvara ako nema bar malo para. Malo je umjetnika koji žive od svoje umjetnosti. Ja sam jedan od tih, a to je najveći uspjeh za jednog slikara. To vrlo teško postići, ali meni polazi za rukom već 20 godina - naglašava naš sagovornik.
Ništa bolja situacija nije ni u evropskim centrima umjetnosti, u kojima je sve manje likovnih galerija. Smatra da je to posljedica globalizacije.
- U razgovorima sa slikarima koji žive u Parizu po 40, 50 godina saznajem da se galerije sve više gase - dodaje popularni tivatski slikar i ističe da je Boka uvijek bila interesantna za slikare.
- Svi dolaze ovdje jer je Boka stvarno izuzetno lijepa i veoma inspirativna. Niko ne može da ostane ravnodušan. I ja sam ovdje ostao da živim upravo zbog toga što mi se toliko sviđa ovo podneblje i što je oko mene toliko motiva. Posebno svjetlost koja je fascinantna. Boka Kotorska je neiscrpan izvor motiva za svakog stvaraoca – objašnjava on.
Njegovo slikarstvo posjeduje ponekad i socijalni momenat, kroz koji se provlači ironija ili groteska.
- Ja sam od onih koji smatraju da umjetnost ne može da promijeni svijet. To je zabluda onih koji tako misle. Moja umjetnost nije politički angažovana. Važno je da umjetnost može da oplemeni svijet, ali ne može da ga promijeni - objašnjava on.
Iako je po vokaciji slikar, Macanović je po obrazovanju vajar. Kaže da mu se u tom smislu sviđa što se na tivatskim ulicama u poslednje vrijeme sve više postavljaju skulpture. Pored galerije „Buća” u Porto Montenegru sve češće izlažu poznati strani i domaći umjetnici. Pozdravlja izložbe domaćih umjetnika u Porto Montenegru, jer kako kaže, tako se stranci upoznaju sa našom likovnom scenom.
Ž.K.
Preko fotografije do prirode
Oni koji dobro poznaju Momčila Macanovića znaju da gaji izuzetnu ljubav prema fotografiji.
- I fotografija je vizuelna umjetnost, bliska je slikarstvu i ta ljubav je došla sama po sebi. Čitava Crna Gora je neiscrpan izvor motiva, a mene najviše privlače pejzaži. To je potpuno druga dimenzija, mada moje slikarstvo i fotografija nemaju veze jedno sa drugim. Osjećam veliko zadovoljstvo kada uradim dobru fotografiju, a boravak u prirodi je fantastičan. Kad se čeka prvo jutarnje svijetlo obnovi iskonsku vezu sa prirodom. Neko voli planinarenje, neko lov i ribolov, a meni je fotografija najbliža - objašnjava Macanović svoju privrženost fotografiji. Ž.K.
)){kind=small}
