Izložbom „Samoozbiljenje” mlada grafičarka Nataša Drešić, koja je prošle godine stekla diplomu na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi Anke Burić, prvi put se predstavila podgoričkoj publici.
U ciklusu grafika „Samoozbiljenje” autorka se gotovo filozofski bavi pitanjima spoznaje onog nevidljivog u nama, metafizičkog, zaumnog, nepoznatog, zabilježila je istoričarka umjetnonsti Milica Bezmarević otvarajući izložbu.
Radove kojima nam se predstavila počela je da stvara krajem 2015. Najprije su to bili crteži, objasnila je Nataša, a zatim su oni prerasli u litografije i serigrafije, da bi prošle godine počela da radi i algrafije. Tako nam je ova umjentica demonstrirala sva tri grafička postupka.
- Na prvi pogled ovo su pejzaži. U stvari, to su unutrašnji pejzaži. To je emocija data u formi pejzaža. Mislim da ovi radovi mogu da uđu u interakciju sa onim koji ih posmatra, jer ono što se vidi na njima može da probudi emocuju – kazala je za „Dan” Nataša Drešić.
Objasnila nam je i šta znači samoozbiljenje – riječ kojom je nazvala svoju izložbu.
-To je zadatak sa kojim se svi rađamo. To je klica koja postoji u svakom čovjeku. Kod nas umjetnika ona nas motiviše da se bavimo svrhom života i svijeta i pronalaženjem svog boća, to jest traženjem svoje nutrine. Najbolji način je da se svojim radom, svojim stvaralaštvom dođe do ovih odgovora – objasnila je ova mlada umjetnica.
Nataša Drešević, koja je završila studije krajem prošle godine, često je učestvovala u kolektivnim postavkama sa svojim kolegama. No, samostalna izložba, kako kaže, dobar je način da se stavi tačka na jedan period života proveden na akademiji. Ovo je, kaže ona, njena prva ozbiljna postavka. Bilo je kolektivnih izložbi i u Crnoj Gori i Srbiji, predstavila se i na internacionalnom bijenalu grafike u Parizu, zatim u rodnom Baru, Cetinju, Beogradu. Prvo samostalno izlaganje imala je u Mecu, gdje se predstavila nakon rezidencijalnog boravka na akademiji „Ecole Superieure d’Art de Lorreane”.
Kaže, kad se opredjeljivala za grafiku nije razmišljala o životnoj egzistenciji. Smatra da kad se opredijelite za umjetnički put takvom razmišljanju nema mjesta.
-Kad krenete u ovaj poziv ne mislite o egzistenciji. Potreba za stvaranjem je prioritet. Potreba da se izrazim umjetnički izlazi iz mene, a da li će mi to donijete neku materijalnu dobit, ne znam – kazala je ona.
Smatra da su internacionalna iskustva dragocjena za svakog mladog umjetnika. Ljudima koji sada završavaju akademiju savjetuje da iskoriste svaku mogućnost za rezidencijalne boravke u inostranstvu.
– Ovakva iskustva vam omogućavaju da srećete razne ljude u radnom okruženju. Tu možete prepoznati pregršt novih ideja i mišljenja, što je neprocjenjivo za umjetnika. Naša sredina nije dovoljna. Nije to sredina koja mnogo podržava umjetnost i potrebu stvaranja. Ona je blagonaklona tek kad dostignete jedan nivo, pa vas tek onda prepoznaju i poznaju. Ali, treba doći do te tačke. Dok u inostranstvu stvari stoje drugačije. Tamo postoji veliki broj rezidencija, na kojima je omogućeno da razvijate svoj rad u jednom blagonaklonom okruženju. Bitno je to inostrano mišljenje i razmjena iskustava. To je veoma bitna stanica za svakog umjetnika, pogotovo mladog. Putovanja, razmjenjivanje iskustava vam omogućava da uvijek nešto pozitivno donesete u svoju sredinu – smatra ona. Iako je samostalnu postavku u Podgorici tek otvorila, Nataša Drešić vodi pregovore oko njene samostalne izložbe u rodnom gradu i primorju. U najavi je i kolektivna izložba u Bijelom Polju, najavila je Nataša Drešić. S.Ć