Od 1. avgusta 2014. godine, Predrag Nedeljković je zamijenio legendarnog čuvara Srpskog vojničkog groblja u Solunu, osamdesetosmogodišnjeg Đorđa Mihailovića. Čuveni Đorđe porijeklom iz grbaljskog sela Prijeradi nije imao muških potomaka koji bi nastavili porodičnu tradiciju koju je počeo njegov djed Savo, pa je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije, pod čijom ingerencijom je Zejtinlik, imenovalo Predraga za njegovog pomoćnika. Zanimljivo je da Đorđe, koji je rođen u Solunu, nikad nije bio u svom rodnom kraju u Grblju iako je više puta izražavao želju da ga posjeti. Pozdrave mu je prilikom posjete Zejtinliku prenio gornjogrbaljski paroh jerej Miajlo Backović, koji je sa grupom vjernika iz Tivta i Grblja prethodno boravio na Svetoj Gori. Predrag Nedeljković je bio novinar u Kraljevu, oženjen je Grkinjom i ističe da Đorđa, koji i dalje dolazi na radno mjesto na kome je proveo pola vijeka, nije lako zamijeniti. Čuveno groblje na kome počiva 8.000 srpskih ratnika u hladovini čempresa sa Hilandara bez Đorđa nije isto, ali je Predrag riješio da vrijednim istorijskim podacima koje iznosi posjetiocima obogati jedinstveno iskustvo ove popularne destinacije.
– Njegove životne koordinate su ovdje, jednostavno on je čika Đorđe, on je legenda. To je tradicija porodice Mihailović. Na nesreću, čika Đorđe nije imao muškog potomka. Meni je velika čast da budem čuvar srpskog vojničkog groblja. Moj pradjed je bio Solunac, ja ih gledam kao svoje. Kada dođu stranci, pa i Grci, oni ne mogu da shvate da postoji druga konotacija u tom nazivu čuvar. Prvo to je velika čast, a drugo ja sam ovdje „pet u jedan“ – i čuvar i kustos i vodič i baštovan i čistač. Stvar je u tome što je to tradicija, jer ako imamo pijeteta prema ovim ljudima, gdje bismo danas stigli. Čika Đorđe je imao svoju životnu priču i govori stihove. Zbog pijeteta prema njemu ja to ne govorim jer imam svoju priču koja se bazira na istorijskim činjenicama, ali se i u tu mora voditi računa. Kao što kaže Niče: Ne postoje činjenice, postoji interpretacija – ističe Nedeljković.
On s ponosom ističe da potiče iz vojničke porodice.
– U životu ništa nije slučajno – i moj pradjed se zvao Đorđe. Mnoge se stvari podudaraju. Prvi moj odlazak u inostranstvo bio je kad me je deda iz Kraljeva doveo ovdje na groblje. Uvijek sam imao neko poštovanje jer se kod nas u porodici uvijek gajilo srpstvo. Ne možete da zaboravite ono što su ljudi gajili vjekovima – kaže čuvar srpskog vojničkog groblja u Solunu.
On dodaje da 12.000 kvadratnih metara nija lako održavati, a tu je i kilometar oborinskih kanala, kao i zelenilo.
– Kad god završite i očistite sa jedne strane, sa druge strane groblja je već zatravilo. U sklopu našeg je i rusko groblje, koje takođe održavamo. Mi smo drugo najposjećenije mjesto u Solunu poslije Crkve Svetog Dimitrija. Prema zvaničnim podacima, 2015. bilo je oko 250.000 posjetilaca, a prošle godine smo oborili sve rekorde. Više ne znam ni ja tačan broj, ali dovoljno je da kažem da je prošle godine od 1. aprila do 1.novembra bilo milion i 150 hiljada Srba u Grčkoj, a otprilike svaki treći je posjetio ovo mjesto. Mnogo koji dođu raspituju se za svoje pretke, a ja svima pokušavam da objasnim da iako i ne nađu nekog da svi oni naši. Drugo, na samom Zejtinliku su shranjeni oni koji su stradali do granice, a proboj Solunskog fronta bio je na Kajmakčalanu između Srbije i Grčke. Oni koji su tada stradali sa srpske strane sahranjeni su u Bitolju. Sada postoje potpuniji podaci jer je Vojni arhiv Republike Srbije uradio digitalizaciju podataka iz Velikog rata i ko želi da pronađe nekog taj način će mu biti najlakši – kaže Nedeljković.
On objašnjava da prosječan stanovnik Soluna ne zna da se groblje zove Zejtinlik („pijaca za prodaju ulja“ na turskom) zbog grčke averzije prema turcizmima.
– Do Balkanskih ratova, većinu stanovnika grada Soluna nisu činili Grci nego Jevreji, kojih je bilo oko 80.000, pa onda Turci. Svi zaboravljaju da je nedaleko od Soluna, u mjestu Suruti, odakle je inače starac Pajsije, rođen Kemal-paša Ataturk – „Otac svih Turaka“. On je dobar dio svog života proveo u Solunu. Na oko 500 metara od Crkve Svetog Dimitrija nalazi se kuće u kojoj je proveo dobar dio svog života – ističe čuvar Zejtinlika.
Ž.K.