Piše: Budimir Vuković
Mnogi su mišljenja da za male narode ispod milion stanovnika demokratija nije rješenje. Pod parolom demokratije u koju se svi kunu mi imamo autokratski režim privilegovanih i bogatih tajkuna. Demokratija instalirana od DB-a sa projektovanim bogatstvima nije rijetkost, jer su svuda političari projektovani prema lojalnosti državi.
U svim sistemima država vodi glavnu riječ, iako je u suštini suprotna sa demokratijom. Demokratija u prevodu znači „vlast naroda“, a mi vidimo da se narod nigdje ništa ne pita. Njihovi predstavnici u vlasti biraju se tajno tako da riječ demokratija predstavlja plašt iza kojeg se kriju planski instalirani igrači.
Država je tako ozbiljna stvar da je nikakva demokratija ne smije uzdrmati. Javna slobodna riječ nikome ne može nanijeti štetu, jer će stalno bombardovanje informacijama učiniti da ljudi zaborave one od prije tri dana. Demokratija je pucanj u prazno koga ozbiljno ne doživljavaju čuvari države. Kada treba opljačkati bogatstva neke druge države razglasi se da je u njima ugrožena demokratija.
Riječ socijalizam je najzloupotrebljavanija riječ u kapitalističkim zemljama, a naš slučaj da i ne pominjem. Zapadna socijaldemokratija je licemjerni bućkuriš pod kontrolom države. Lijepe riječi, a zna se ko upravlja – mrtvi kapital gospodari živim ljudima i određuje im mjeru.
Licemjerna demokratija i licemjerni socijalisti guše prvo sebe u laži pa tek onda druge. Protivnici demokratije su ujedno i protivnici hrišćanstva – religije prije svega materijalno orijentisane. (Samo mi nije jasno šta oni imaju protiv đavola ako se slažu da je njegova vlast na zemlji). U sjenci Isusa Hrista stoji Mamon, bog materijalnog bogatstva. Ako je kapitalizam u prirodi čovjeka, treba otvoreno reći da je čovjek sebično biće. Ta sebičnost se nasleđuje i nazivaju je naslednim preduzetništvom.
Kolektivistički režimi svakako pružaju bolji i srećniji život. Mi smo zaboravili (po neko vremešan se sjeća) entuzijazam ljudi, elan i solidarnost. Radovalo se tuđem uspjehu i sreći. Danas su ljudi okrenuti jedni protiv drugih i to se poklapa s padom socijalizma. Ovdašnji socijalisti ne jedu jagnjad već malu djecu.
Oduševljenje demokratijom trajaće sve dotle dok ne postanu nemogući uslovi življenja za većinu koje krupni kapital nemonovno nameće. Onda će se za nju naći prava riječ koja će demaskirati suštinu kapitalizma. Sve to slatkorječivo zbunjuje običnog čovjeka i otupljuje oštricu njegovih htjenja.
Na žalost, zbog datih kulturoloških prilika mi ćemo biti poslednji koji će prepoznati vjetrove promjena. Volje da se izađe iz začaranog kruga ovdje nema, jer vrijeme sporo teče i gotovo da se ništa bitno ne mijenja.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.