PRIREDIO: ALEKSANDAR ĆUKOVIĆ
Vidre se hvataju obično zimi oko zaleđenih rijeka, kad je suho i vedro vrijeme. Zatim posle kiše, kad opadne voda, jer se kreću po vlažnom pijesku da traže hranu. Ponekad se love u jesen, kad nadođu reke posle jakih kiša. Love se još i ljeti i početkom jeseni u noćnim vršama kojima se lovi riba.
Čvorci (smrdani) se love zimi kao i lisice i kune. Vjeverice se love u jesen na orasima i lješnicima, a zimi uzgredno, kad se lovi i druga divljač. Pugovi (pug) se love najviše u jesen kad počne da sazrijeva voće, a u ostala godišnja doba manje.
Vukovi se love u svako doba godine, pošto se stalno kreću oko sela i katuna, ali najčešće zimi, za vrijeme najhladnijih dana, i u mrtvoj jeseni, kada se stoka zbije u sela a planina ostane „gladna” (bez stoke). Najčešće se love zimi po danu, pošto se nađu po tragu u snijegu, zatim pred veče u blizini ovčjih torina, ili noću u jesen oko priboja i drugih stočarskih zgrada. U proljeće često lovci i seljaci traže vučicu s vučadima da ih unište, jer mnogo uništavaju stoku.
Medvjedi se love najčešće u jesen, kad se navade na voće, kukuruz, eldu i pčele. Zatim ljeti, u jesen i početkom zime oko stočarskih pojila, na raskrsnicama puteva, gdje čekaju da naiđe čovjek ili stoka. Medvjedi se love u pomenutim slučajevima danju i noću. U proljeće se najređe love, jer se tada rijetko javljaju.
Divlje svinje se love obično zimi, kad padne snijeg i to samo danju, pošto se nađu po tragu ili se sačekaju na mjestima gdje najčešće dolaze. U jesen se love noću, ali manje nego zimi, jer se mogu loviti samo noću oko njiva, a noćni lov je težak i nesiguran. Jazavci se love najviše u jesen, i to noću kad dolaze na kukuruz a zimi pored svoje „kuće” (jame), gdje izlaze da se sunčaju. Zemunci se love u jesen, na njivi posijanoj krompirima, koji mnogo uništavaju.
Srne i divokoze se love najčešće zimi, kad nastupe hladni dani, odnosno kad ne pada snijeg i ne duva vjetar, jer se tada krenu da traže hranu. Divokoze, a naročito srne, love se i u poznu jesen, pošto se „pomenute” i lutaju tražeći skloništa; zatim u početku proljeća, kad se krenu za mladom travom a naročito za cvijetom. Zimi se srne love kad je veliki a jugov snijeg, a krajem ljeta i početkom jeseni kad počne da pada lišće s drveća, kada im se lovac lako prikrade pošto lišće šušti. Zmije čovjek ubija kad god može, a najviše krajem proljeća i ljeti, jer se tada najčešće pojavljuju. One se najviše viđaju kad su topli sunčani dani, naročito u međudnevnici, jer izlaze na sunce.
Golubovi se najviše love za vrijeme žetve, na strnovima, a pošto se žito požnje oko stogova žita i guvna. Zatim kad se posiju žita početkom proljeća i jeseni. U poznu jesen i zimi se love u pećinama gdje noćivaju, i oko bara i rijeka kada traže kopnu zemlju radi hrane. Jarebice se love najviše zimi, kad je snijeg i jak mraz, a najčešće kad su sniježne vijavice. Zatim ljeti i u jesen danju, a ponekad noću na prenoćištima. U jesen, kad nestane trave i opadne lišće, lako se love jer nemaju gdje da se sakriju. Prepelice se love ljeti i u jesen, a najviše kad izraste trava u livadama i u doba sazrijevanja žita. Divlje kokoške se love najviše ljeti i u jesen, a često i zimi i s proljeća. Love se preko dana, izjutra i pred veče, kad traže hranu i oko podne kad je topao dan pa traže vodu.
Tetrebovi se love najviše ljeti i u jesen, kad traže hranu, na proplancima i livadama, a zimi u šumi, gdje se duboko skrivaju. Pjetlovi (tetrebovi) se love najlakše u proljeće, jer slobodnije dolaze oko potoka i na smetove zaostalog snijega. U to vrijeme oči ne osjećaju lovca niti se čuvaju kao u druga godišnja doba.
(Nastaviće se)