Piše: Kosta RADOVIĆ
Nalazište u pivskom Stocu sam sam otkrio i zapisao u knjizi ,,Piva potop”, tu sam našao novčić sa likom Krilatog duha, što znači da su mogli bivat Etrurci tu, ili je novčić tu ostao u trgovačkom lancu – najvjerovatnije. Ovo napominjem zato što je areal – Odmut, Suvodo, D. Stolac bio dugo čovjekovo stanište p.n.e., a istovremno i smjer trgovačkog puta koji se kretao od mora od Etrurske države i vrlo žive trgovine. Miloš Crnjanski, slavni pisac i putopisac, odličan poznavalac umjetnosti i kulture etrurske i latinske italijanske kulture, piše o Peruđi, ističe da je Bajron, pjesnik bio oduševljen, posmatrajući dolinu Tigra i Peruđu – sa ogromnim etrurskim i rimskim kapijama, starim tri hiljade godina. Peruđa je bila jedan od glavnih gradova Etrurske konferencije, koja je imala na cijelom sredozemlju jaku mornaricu, trgovačku flotu, a njena trgovina kao i Grčka, granala se od mora u skoro sva zaleđa balkana kuda su bili trgovački putevi. Ti trgovački putevi stizali su i do Pive, što svjedoče i kasniji karavanski putevi u srednjem vijeku. Uostalom, rekli smo da su preko Pive prešle dvije velike seobe naroda koje su neminovno ostavile tragove kulture. Nemarstvo Etruraca, to naglašavamo, pratilo je brda. Zidine i grobnice i danas su svjedočanstva te kulture. ,,Tako je Peruđa i ostala na brdima kao tvrdi šlem do danas”, kaže Crnjanski.
Ovaj opis kao da je preslikao Suvodo u Pivi oko koga su visoke stijene sa zaštićenim poljem i uvalom niz koju je nekada otekla voda jezera u Pivu, blizu praistrijske pećine Odmut, sa stijenom i svetilištem.
Ime šireg prostora sela Brljevo, ukazuje na staroslovensku riječ brlin što znači prepreka, ne može se dalje ići zbog visokih stijena, zbog prepreke. (Po tome su Lužički Srbi, u dodiru sa Germanima, nazvali Berlin. Seobe naroda, plemena u praistoriji, njihovo miješanje zbog osvajanja novih stanovišta, zbog širenja trgovine, direkno je uticalo na miješanje jezika i kulture. Primjer toponima (sela) Biljevo je (korijen riječi je – briljevo) staroslovenski, sačuvan osobito kod Lužičkih Srba, (znači – prepreka, preko koje se ne može dalje ići i – evo sačuvan je i u Pivi, što ukazuje da je protobalkanska kultura, u dubokoj prošlosti, još u vrijeme starogrčke i etrurske, potom latinske civilizacije, bila dinamična civilizacijski, trgovački, jezički, prostorno – ukrštajući se. Jedan prostor ukrštanja kultura je Piva, tj. konkretno Suvodo i pismo u nekadašnjem Etrurskom hramu.
Mora se naglasiti da je i u tom vremenu imala jak uticaj i imala stalnu tedenciju širenja od Sredozemlja do Jadrana i kontinentalnog zaleđa. Crtež (pismo) u Suvodolu može biti samo starogrčki etrursko slovenski, nastao prije nove ere. Etrurci su pozajmili azbuku od Grka pred kraj 8. v. prije nove ere, a njihov jezik čudan, ni da danas nema srodnika. Pismo u Brljevu je simbol saznanja o Suncu kao Bogu, što potvrđuje njegovi naglašeni kraci (zraci), u obliku dva ravnostrana krsta iznad Majke zemlje. Ovo istovremeno znači da je ovdje moglo doći do ukrštanja etrurske i protoslovenske kulture. Sasvim je logično da je dinamika kontakata i širenja starih kultura u praistoriji i na samom početku nove ere, bila dinamična kada su etrurski kraljevi vladali Rimom čitavi vijek, imali trgovinu sa obalom Jadrana, na našem današnjem prostoru, širili je na unutrašnjost.
Ne može se ova kultura isključiti iz uticaja viničanske kulture koja je bila stara 7 vjekova prije nove ere, najstarija na staroslovenskom prostoru, a to je protoslovenska kultura. Otkriće naučnika Vasića i Pešića (Pešić je dokazao, rekonstruisao viničansko pismo) – potvrdila su da je Vinča najstarije pismo, u Evropi, kultura koja je imala naselja sa ulicama, u jednom periodu dugotrajnog mira i napretka.(Nastaviće se)